Tajna Maya – 22. prosinca 2012. godine
Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye? Što su to grozničavo proračunavali? Jesu li ostavili kakvu poruku? Zašto su tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle? Ova pitanja zbunjivala su generacije istraživača, a zbunjuju i Athumanunha. Golicaju maštu i rasplinjuju snove Athumanunha ova pitanja već duže vrijeme i izazivaju ga da Maye poveže s nagađanjima sličnim onima o nikada pronađenoj Atlantidi, mističnim drevnim Egiptom, izgubljenim mitskim plemenima … No, Athumanunh ipak vjeruje da je tajna Maya skrivena u ruševinama drevnog grada Palenque kojem stalno prijeti bujna vegetacija džungle poradi koje taj predivni tajnoviti grad nikako ne može biti do kraja otkriven. Gleda Athumanunh tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama palača, hramova i piramida Palenque. Gleda Athumanunh natpise hijeroglifa koji prekrivaju zidove tih zagonetnih palača, hramova i piramida Palenque. Hoda Athumanunh tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle ljudske prošlosti, neznanja i zagonetki. Zna Athumanunh da su Maye narod koji se znatno razlikuje od svih drevnih naroda. Maye posjeduju samo najnužnije stvari za život, ne poznaju i ne mare za stvari osobnog vlasništva, obrađuju zemlju vrlo primitivnim oruđima, a uzgajaju samo kukuruz i jedu samo temeljnu hranu. No, vladari i svećenici Maya bogato i raskošno su odjeveni i izvode neobične rituale, računaju astronomskim brojkama i prate nebeska tijela izuzetno i nezamislivo precizno bez ikakvih pomagala. Svaki pripadnik naroda Maya zna gdje mu je mjesto u strogo podijeljenom hijerarhijskom društvu, a boje se samo kataklizme. Strašno su zabrinuti i preplašeni zbog moguće propasti i kataklizme (koja se možda već jednom davno prije dogodila i moćnoj Atlantidi, (Athumanunh ništa ne tvrdi, samo razmišlja), Maye stanu razvijati matematičko i astronomsko mjerenje svojeg vremena ne bi li predvidjeli i tako preduhitrili svoju propast i kataklizmu. Prema Mayama strašna kataklizma trebala bi se dogoditi 22. prosinca 2012. godine. Naime, tog nadnevka prestaje 'Peto doba Sunca', a kataklizma dolazi u vidu strašnih potresa. Dobro, civilizacija Maya prema našim današnjim standardima živjela je vrlo primitivno. Maye čak nisu imale ni tekuće pitke vode, za to su rabili bistre potoke u džungli. Na samom vrhuncu moći svoje civilizacije Maye tajnovito nestaju, odnosno napuštaju, iz Athumanunhu neobjašnjivog razloga, velika područja i svoje velike gradove iz kojih su promatrali Zvijezde, te se povlače i zauvijek nestaju sa stranica povijesti u tami džungle. Maye na povijesnoj pozornici smjenjuju ratoborni ratnički narodi Tolteci, a potom i Asteci koji primitivno pokušavaju vratiti izgubljeno znanje što posjedovali su ga Maye. Naime, pokušavajući imitirati Maye Tolteci postaju izuzetno krvoločan narod koji nadolazeću kataklizmu pokušava spriječiti prinošenjem ljudskih žrtava Suncu koje gubi snagu. Asteci prihvaćaju vjerovanje Tolteca, ali ga i dovode do apsurdne krajnosti poradi čega ih se boje i strašno ih mrze svi okolni narodi. U nadolazećim danima u svojim pisanjima Athumanunh će koračati kroz tajne i misterije Maya, a nešto od toga napisat će i vama koje to bude interesiralo.
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...