Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 27.08.2007.

Mitologija Kelta

Llew Llaw Gyffes – sin Arianrod i Gwydiona

Kako bi zauvijek zadržala svoju božansku ljepotu predivna, ali i okrutna kamenoga srca, Arianrod se odmah po rođenju božanskih blizanaca istih odrekla i prepustila njihov odgoj Gwydionu. Sada pak kada je jedan od božanskih blizanaca bio mrtav, Gwydion je odlučio drugog blizanca odvesti majci da bi ga ona napokon vidjela. Tako je Gwydion pošao sa svojim sinom u Arianrodine dvornice, ali ne one na Nebu nego one na Zemlji. To mjesto, dvornice Arianrod, Athumanunh će označiti kao mjesto na kojem se još i danas mogu vidjeti nakupine stijena u tjesnacu Menai, a pristup k njima moguć je samo za vrijeme najnižih proljetnih i jesenskih plima. Kada su ušli u njezine dvornice Arianrod ih dočeka osobno i ne prepozna vlastita sina, pa upita božanskog supružnika: 'Tko je to s tobom?' Kada je dobila odgovor od Gwydiona Arianrod se doista nije osjećala baš ugodno, ali je i dalje ustrajala na svom hladnom odnosu prema dječaku, sinu vlastitom. 'Kako mu je ime?' opet je željela znati Arianrod. Gwydion joj je odgovorio da dječak još nema ime, a Arianrod je tada odlučila da iskuša dječakovu sudbinu i prepusti ga istoj. Naime, drevni je običaj drevnih Kelta da dijete ne treba imati ime tako dugo dok mu ga sama Sudbina ne odredi. Tako je sada Gwydion trebao pronaći pravi način i iskušati Sudbinu u kojoj bi mu Arianrod konačno dala ime za sina. Slijedećeg dana preruši se Gwydion u kožara koji izrađuje cipele i drugu obuću, pa se sa sinom pojavi u blizini dvornica Arianrodinih. Arianrod je primijetila 'obućare', pa je zatražila da joj izrade cipele. No, iako je Gwydion znao veličinu noge Arianrod on je namjerno prvo izradio cipele koje su joj bile prevelike, a zatim opet cipele koje su joj bile premalene. Nakon toga Arianrod odluči sama otići k obućaru ne bi li joj izradio cipele koje joj odgovaraju. Dok je ona tako stigla do obućara, na obližnju granu sleti maleni palčić, dječak brže bolje dograbi luk i strijelu i pogodi malenu ptičicu u nogu. (pogodak u malenu ptičju nogu bio je omiljeni pogodak vrsnih strijelaca drevnih Kelta – po Athumanuhu) Gwydion je upitao Arianrod kako bi ona ocijenila dječakov pogodak. Arianrod pak odmah odgovori: 'Kao da je lav naciljao nepomičnom rukom.' Tako je sada dječak dobio ime 'Llew Llaw Gyffes' (Lav mirne ruke – po Athumanunhu) Ovdje je drevni pisac prevoditelj riječ 'Llew – Lleu' Athumanunhu neobjašnjivo umjesto 'svijetlo' preveo kao 'lav', a isto tako i riječ 'gyffes' izgleda da je pretrpjela neobjašnjivu promjenu iz 'dugačak' u 'nepomično, mirno'. Naime, Athumanunh bi ime dječaka preveo kao 'Svijetlo duge ruke' što i je mitološko ime solarnih božanstava. No, dobro, nema veze, idemo onda dalje. Kada je otkrila prijevaru Arianrod baci novu kletvu na vlastita sina, a ona je bila da nikada neće uzeti oružje u vlastite ruke dok mu ga ona sama ne da.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...