Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 17.08.2007.
Mitologija Kelta
Waleski (Velški) bogovi
Eh, da sada je Athumanunh odlutao već jako, jako daleko u mitologiju drevnih Kelta i tko zna gdje bi njemu bio kraj u tim pričama, a koje bi Vi sve manje razumjeli, jer Athumanunh bi dakako priče pisao na sve teži i samo njemu svojstven način. Zato će Athumanunh malo 'zakočiti', pa se vratiti opet na početak, opet s keltskim mitološkim božanstvima, no, u velškim pričama. Dakle, opet je Athumanunhu teško započeti, jer i velške mitološke priče i opisi božanstava ne dolaze u cjelovitoj formi. Baš poput gaelskih (irskih) i velške su priče iskrivljene zahvaljujući euhemeristima. Uf, Athumanunh i njegove čudne riječi! Gdje li ih samo pronađe, no, dobro pokuša ih Athumanunh i objasniti. Dakle, euhemerist, po Athumanunhu, euche – molitva i meristem – dijelim se… Ah, opet će Athumanunh sve zakomplicirati, ma nema veze, idemo dalje. Velška mitološka božanstva samo se u 'Četiri grane Mabinogija' pojavljuju kao nadnaravna božanska bića, s nesputanim ograničenjima kojima su okruženi obični smrtnici. Samo u ta četiri mitološka fragmenta, te u nekoliko razbacanih navoda u mitološkim pjesmama, velška božanstva moraju se potražiti ispod doista čudnih i nerazumljivih zamaskiranih pojavnosti. Onda opet, postoje i neki dijelovi koje su normansko-francuski pripovjedači skroz preokrenuli na samo njima razumljiv način, pa su tako preokrenuli mitološke heroje i božanstva u vitezove koje ćete Vi lako prepoznati kao Arthurove Vitezove Okruglog stola onog trenutka kada Vam ih Athumanunh počne opisivati. No, bilo kako da bilo, sve to u toj tajnovitoj, divnoj i nepredvidivoj mitologiji, koju Vam Athumanunh pokušava dočarati, bez obzira na razne promjenljivosti i skrivenosti, prava priroda ipak je lako prepoznatljiva – Irci i Velšani, (Gaeli i Briti – po Athumanunhu), samo su dvije grane jedne te iste rase – keltske. U pričama i božanstvima koja će Vam Athumanunh opisivati u slijedećim danima lako ćete prepoznati obilježja božanstvenih Tuatha De Dananna.
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...