Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 06.04.2007.
Legenda o Alandiji
Sada se stari car Arthur, otac Sonsyreye, zabrinuto obrati caru Thanderu, svom dugogodišnjem prijatelju i savezniku:'Da ih, možda kojim slučajem, nisu iznenadili Sywolyky napadački odredi?' No, na tu opasku brzo odgovori Shynha u nevjerici odmahujući glavom: 'Iznenaditi posadu Armagedhone i prevariti Šumske patrole? To je jednostavno nemoguće care Arthure!' 'Ma što god da je bilo, bar ćemo lakše prijeći ovu stvarno divlju i opasnu rijeku.' Sada pak je zaključio car Thandher. No, iako je cijelim putem bila zamišljena i nezainteresirana za događaje okolo nje, sada se uzbuđeno javi Sonsyreya: 'Ne Haywey! Nitko ne smije preko Armagedhone ako na njoj nema Alanđana. Moglo bi se dogoditi nešto strašno, ali nemojte me pitati što jer to ni ja ne razumijem. Rijeku treba priječi na mjestu na kojem je prelaze samo odabrani. Stotinu se zelenih borova ogleda u nemirnim i divljim vodama Hesperaskhe, a samo je jedan među njima srebrni, te se ogleda i vidi u zelenim valovima. Dok mi je On to pričao ja Ga tada uopće nisam razumjela o čemu mi to kazuje, ali čini mi se da mi je sada sve puno zornije i slikovitije kada vidim zelene borove šume Pemykhen!' Sada pak se svi u čudu međusobno stanu pogledavati i zbunjeno promatrati Sonsyreyu, dok napokon Moskytho s nepovjerenjem gledajući u valove Hesperaskhe ne raširi nemoćno ruke govoreći sestri: 'Nadam se da znaš gdje je to mjesto i da je ono sigurno, jer upadnemo li u ove divlje valove ništa nas neće moći spasiti.' Sonsyreya potjera svog konja i zatraži da je svi slijede u koloni po jedan. U početku Sonsyreyn konj se propinjao i njištao ne želeći zagaziti u valove rijeke, ali Sonsyrey ga napokon smiri i on zagazi u vodu do koljena. Polako, ali sigurno konj je mirno gazio valove divlje rijeke Hesperaskhe, a stigavši do sredine Sonsyrey pozove ostale: 'Što čekate?! Slijedite me oprezno prema srebrenom boru na drugoj obali! O tomu mi je On pričao i sada mi je sve jasnije.' Dok su tako prelazili rijeku, na drugoj obali alandske izvidnice izvjestile su generala Pasku: 'Generale, princeza vodi veliku skupinu u kojoj ima nekoliko stitina naoružanih ratnica i ratnika preko Hesperaskhe.' 'Zar prelaze Armaghedonhu?' – zabrinuto je upitao Paska. 'Ne generale. Princeza ih vodi preko mosta Anexya. Što nam je činiti, generale?' Paska se glasno nasmije, te kao za sebe progovori, što zbuni na trenutak njegove ratnike iz Šumskih patrola: 'Napokon je shvatila, a nadam se i da razumije.' Potom zapovijedi: 'Neka pređu, to sada više nije naša briga. Mi smo svoju zadaću ispunili, pa neka to riješi Pekso sa svojim streličarima.' Svi iz Sonsyreyne pratnje prešli su rijeku bez problema, a na drugoj obali Sychyte su klimanjem glave nešto potiho raspravljali između sebe. Sonsyreyna pratnja nastavi put prema prvom alandskom gradu koji je osiguravao drugi prijelaz preko divlje rijeke Hesperaskhe. No, aradske izvidnice opet su u čudu dojavile. Grad je prazan, a njegovi branitelji i stanovnici nestali su. Sada Sonsyreya opet žalosno progovori: 'Alandown je ispražnjen jer nam ne žele odati put prema Asgradu, a primijetili ste da otkad smo prešli Armagedhonu nismo vidjeli ni jednu divlju životinju, nismo čuli ni jednu pticu u granama. Sve je to njihova velika tajna, a svi je oni dobro znaju, pa zar Ga legenda ne spominje i kao 'Onog koji razgovara sa divljim životinjama'? Niti ljudi, a ni životinje nam ne žele odati Njegovu tajnu i mislim da je bolje da odustanemo i vratimo se natrag, jer izgubit ćemo se u vrletima Wyxen planine i zaglaviti u pustinjama Tocy. Ako pak krenemo desno stići će nas prokletstvo strašnih močvara Wanynkhy, a potom i mračne šume Hawalanha.' No, Haywey i Moskytho ipak odluče krenuti naprijed, a i svi ostali ih podrže, pa napokon razuvjere i Sonsyreyu, te se potraga nastavi. No, ubrzo svima je bilo jasno da ih je prokletstvo Wyxen planine stvarno pogodilo. Izvidnici su se nekoliko puta vratili na isto mjesto ne razumjevši ni sami gdje griješe, a da bi stvari bile još gore počeo je puhati hladan vjetar koji je donio i prve snježne pahulje. Hladnoća se sve više zavlačila pod tanku odjeću svih iz Sonsyreyne pratnje, a vjetar je nastavio tući bez milosti za ikoga. 'Prokleto bilo, opet se vrtimo u krug! Generale Kaor pošaljite još ratnika lijevo i desno, moramo pronaći neki znak, neku cestu ili smo izgubljeni zauvijek!' – ljutio se Haywey. Onda Sonsyrey ponovno preuzme inicijativu: 'Generale Paska, ja znam da je to tvoje djelo i tvojih Šumskih patrola, ali meni je hladno i osjećam dah Bijele smrti! Morate mi odmah pomoći! Sa mnom su i braća Shaganova i njegovi roditelji! Moja braća i stotine nedužnih ratnika i ratnica koje su ovdje po mojoj zapovjedi!' 'Nekoliko trenutaka nastane tišina, čuo se samo huk vjetra i rzanje konja, a onda šok za sve nazočne. Odjednom, kao po nekoj zapovjedi, snijeg je počeo poprimati ljudski oblik! Na stotine alandskih ratnika u potpuno bijelim odorama, maskiranih lica izranjalo je ispod snijega na zaprepaštenje svih. Uzdasi zaprepaštenja zavladaju u redovima Sonsyreyne pratnje, pa i sam Haywey i Moskytho bili su iznenađeni. Alandski ratnici potpuno su okružili zbunjene i iznenađene ratnike i ratnice iz Sonsyreyne pratnje. Alanđani su prijeteće isukali oružje i bili spremni na sve, ali nisu napadali. Anubyskhe streličarke hitro okruže Sonsyreyu i prijeteći napnu svoje lukove prema Alanđanima rješene da brane Sonsyreyu pod svaku cijenu. Onda pak novi šok za sve nazočne. Alandski ratnici odjednom se zaštite štitovima i dalje prijeteći svojim oštricama, a tada pak iznenada krošnje borova poprime ljudski oblik. Na stotine Alandskih Crnih streličara ciljalo je Anubijske streličarke. Bio je dovoljan samo trenutak, pa da sve pođe po zlu, no, još jednom umiješa se Sonsyreya: 'Ne! Ne, pomozi mi boginjo Izydyo! Odmah spustite svoje strijele vi amazonske kćeri Sunca! Generale Pekso, preklinjem te, molim te, zaustavi svoje Crne streličare!'
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...