Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 05.04.2007.
Legenda o Alandiji
Dok je tako vjetar, a tko više i zna odakle, odjednom donio miris šuma srebrenog bora koje su odisale svom svojom svježinom, a gusta se trava prekrasnih alandskih dolina Myneton i Tesekha, polagano ljuljuškala na vjetru koji je dolazio u naletima i sve je više podsjećala na veliko zeleno more. Posljednji zlatni i topli zraci sunca grijali su Alandiju nesebično, kao da osjećaju da se iza snježnih planina Wyghena već pojavljuje strašna alandska zima, Athumazya zovu je Alanđani. Bilo kako da bilo, dugo i toplo alandsko ljeto bilo je na svom uzmaku pred kratkom, ali oštrom alandskom zimom. Sunce je palo već daleko na zapad, ptice u krošnjama bora odavno su već utihnule, a posljednja se Šumska patrola vraćala u sigurnost najsnažnije alandske utvrde Askhanh. Upravo u tom trenutku kod najvećeg amazonskog grada Zabranjene doline okupljali su se šaroliki i mnogobrojni odredi Okolnih naroda koji su pohitali da pomognu najljepšoj djevojci-princezi koju je to Strašno i Nezamislivo Vrijeme ikada zapamtilo. Tu su najelitniji odredi Araradskog konjaništva pristigli sa samih nemirnih granica Mandraghona, iz tvrdih gradova Manhosha i Syryesha, a pridružili su im se slavom ovjenčani Waluzyanskhy konjanici cara Thanderha, oca Andraghonovog, iz najstarijeg grada koji još uvijek pamti Slavne gradove, Tycycacha nazivaju ga Waluzyancy. Zašto je oprezni princ Haywey oslabio svoju granicu s nemirnom i podmuklom zemljom Kotyom i povukao te prekaljene odrede s najboljim ratnicima konjanicima koje je pamtilo to Nezamislivo vrijeme? Vrlo čudnovato. Već danima Shenynhe Dyasparkhe vrlo su aktivne i marljivo označuju putove prema alandskoj Armaghedonhy. Još čudnije je to što su u gradu i elitni i ne manje opasni odredi Amaryanaca princa Moskytha. Zašto su pak oni napustili nemirne granice Syvolykyh zemalja na bojnim poljima Kaybrha i dojahali ovako daleko na zapad gdje nisu bili viđeni od samog Osvita vremena? Vrlo neobično je i to što su s Amaryanskym konjaništvom dojahale i Anubyske streličarke, vrlo opasne ratnice princeze Antyophe, sestre princa Moskhytha. Tu su već danima nazočni i odredi s Hyperareye, vrlo vješti ratnici za borbe po šumama. Zašto bi princ Aharon poslao tako daleko na sjever svoje ratnike i time u opasnost doveo svoje granice s Divljom zemljom Tyx. S odredom Wulkankhy, Zelenih čarobnica, stiglo je i desetak najmudrijih staraca Sychytha, a tu su i amazonske ratnice iz zemlje sunčanih otoka Terasonhe, pa amazonske ratnice iz Hyperareye i Galerya. Nakon pomno složene hodne kolone ovo mnogobrojno društvo krenulo je prema tajnovitoj i opasnoj alandskoj Armaghedonhy, jedinom mogućem mjestu prijelaza iz Dyasparha u Alandiju. Još bi dugo tako Sonsyreya razmišljala, ali je iz razmišljanja prene njezina sestra kraljica Anubyskyh Amazonki Antyopha. Izgleda da je ova predivna kraljica i sama ponešto počela polako shvaćati od onog trenutka kada je u posljednjim Amazonskim igrama dopustila, starijem bratu Alanđanina, da joj se pridruži na kupanju u vodama jezera Kray. 'Sonsyreya zar si ti znala da je Alanđanin upoznao našu majku prije nego mi njega?' Ovo pitanja sada još više zbuni Sonsyreyu koja jedva prozbori. 'Ne! Odakle ti sada to? Tko ti je to rekao Antyopho?' 'Haywey, brat Alanđaninov, ali normalno da mu ja tog trenutka nisam povjerovala. Mislila sam da samo želi privući moju pozornost.' 'Više mi ništa nije jasno, Syrly i Thandrha su tvrdili da je Alanđanin kriv za njezinu smrt, ali ako je pristao pojaviti se u Zabranjenoj dolini i bio spreman snagom svojih ratnika dokazati da nije kriv, sada me to sve još više zbunjuje. Lice tog dječaka izgledalo je tako čisto i nevino, a i sama ne vjerujem da nam to naša prijateljica Shenha ne bi rekla bez obzira radilo se o njezinom bratu ili nekom drugom. Ovaj put morat će mi priznati i to! Što je on samo radio u drevnom hramu Suzha na Cronoshu? Kakva li ga je nevolja dovela tako daleko i zašto mi je to vješto izbjegavao odgovoriti u Čarobnim vrtovima, a pričao mi je o svojim tajnama?' Istodobno Shenha je više puta upozorila Hayweya, brata svojega, da u slučaju pojave alandskih Šumskih patrola svi ostanu mirni i bez naglih pokreta, jer tko zna kakve naputke imaju ti izuzetno opasni alandski čuvari Armaghedonhe, a zapovijeda im najopasniji iz redova Vitezova vjetra, general Paska. Ubrzo su Hayweyowy ratnici uz pomoć Dyasparkhy pronašli i javili da vide utvrdu Armaghedonhu, ali da nigdje nema alandskih ratnika, stražara nikoga živog. 'Prinče Haywey, na mostu se nešto čudno dogodilo, Alanđana jednostavno nema, sve kule i utvrde su prazne, nema zastava, nema ratnika, nema nigdje nikoga!'
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...