Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 31.03.2007.

Legenda o Alandiji

Sonsyreya zaplače glasno jecajući već sva iscrpljena. Sada joj se iznenada približi carica Tanya, majka Shaganova, te je nježno zagrli i stane je tješiti i umirivati. Priđu joj i ostale nazočne princeze, redom bajne ljepotice čija je ljepota ugodna oku mnogobrojnih najelitnijih ratnika 'Hrabrih naroda' koji su dopratili svoje prinčeve. Tako su tu sada nazočne: plavokosa sestra Andraghonova, bajna i visoka prekrasna u stasu, Shynha vladarica Dyasparha (No-Shi od milja je nazivaju njezini Dyaspharcy i Waluzyancy), predivna anubyskha princeza Antyopha sestra Sonsyreyna i vrlo bliska prijateljica princeze Dyasparha, riđokosa princeza Terasonhe, zemlje sunčanih otoka, vršnjakinja princeze Sonsyreye (rodile su se zajedno na amazonskom otoku Chronoshu u mitskom hramu vila Charizmy), Sonsynorha ime je njezino. Tu je i cvijet amazonskog južnog saveza predivna princeza Hyperareye, plavokosa Dyonha, sestra princa Aharonha proslavljenog u bitkama na uvijek nemirnim granicama Divljih zemalja koje su 'Okolni narodi' nazvali Tykanderogha, ili Tyx kako te zemlje nazivaju Alanđani. Na poziv Sonsyreye stigla je i amazonska 'Zelena čarobnica' kraljica Wulkanye zelenooka Antydonha, a svoju pomoć nesebično je došla ponuditi i kraljica Galeryankhy, kraljica Dunyha. Sonsyreya sada gorko zaplače jecajući, pa se iznenada okrene prema Tahunahu koji je sjedio u sasvim drugom kutu velike dvorane, a ovamo je stigao sa još desetak Sychytha. 'Ti starče, ti nešto znaš! Odmah da si mi to rekao i nemoj mi samo lagati da ne znaš, pa ti si me poslao k Njemu i savjetovao mi da tražim Njegovu pomoć za Hyperaeyu! Ti si mi stalno prigovarao zašto sam pozvala u 'Amazonske igre' princezu Tykanderoghe, svoju sestru Thandrhu. Zašto si mi savjetovao da uzmem Njegov mač i ponesem ga ovamo? Otkako sam podigla taj mač, odjednom, kao da razumijem sve Njegove tajne i nestašne igre. Odlučno je zahtijevala odgovore princeza Sonsyreya. Tahunah sada više nije izgledao onako nezainteresirano i izgubljeno, te je vrlo polako, ali smireno odgovorio princezi: 'Davno prije, još prije samog 'Osvita vremena', još prije nego je potonula Atlantida sve je već bilo zapisano, Gospodarice 'Toplih mora'. Moj narod je vrlo star, a zovu nas Sychythe, ima nas vrlo malo i rasuti smo svijetom poput pijeska iz zauvijek proklete zemlje Wananunhe. Njega su nam 'Bogovi sa Zvijezda' obećali davno prije potonuća 'Slavnih gradova' i još prije samog 'Osvita vremena'. Njega su Vitezovi vjetra od prvog trenutka, od strašne bitke iza 'Tamne strane Mjeseca' bezuspješno tražili, a mi smo Ga čekali od teške katastrofe na bojnom polju Herofahlha. Sada kada su Ga oni napokon pronašli, a mi Ga toliko željno dočekali, Ti si Ga Wyxeno Gospodarice 'Toplih mora' izdala!' Sonsyreya odjednom prestane plakati i tiho, ali odlučno progovori: 'Meni je moja baka i stara svećenica s Cronosha pričala o 'Onome koji spava ispod pijeska'. Slušala sam i priče o Njegovoj ljubavi prema lijepoj Wyxeny, a zašto si ti sada mene nazvao tim imenom? Nije li to samo predivna legenda koju su nam ostavile vile Charyzmhe? 'Zato što Ti jesi Wyxena! Zar On nije zbog Tebe doveo najbolje ratnike koje je zapamtilo ovo 'Nezamislivo vrijeme', na Hyperareyu? Time je na sebe i navukao bijes potomaka Hladnih vatri. Zato su ga i onako kukavički i podlo ranili u tvom taboru usred Tvoje 'Zabranjene doline' u koju si ti njih pustila, a njegove ratnike zbunila. On ne smije biti odvojen od svojeg mača nikada! Zato uzmi mač i odnesi mu Ga! Kako i kamo ja Ti tu ne mogu pomoći, to ćeš morati otkriti sama ako si Ti 'Ona koja nebom šeće', a ako nisi onda je sve ionako uzalud.' Nitko nam više neće pomoći i strašno će nas zlo pogoditi, još strašnije nego ono nakon Herofahlha, jer jedino ih On može zaustaviti i sve nas zaštititi.' Sonsyreya uzme teški mač u svoje ruke i osjeti blagu vrtoglavicu, te se onesvijesti. Kad se probudila starog Tahunaha više nije bilo, a u snu je čula glas koji joj je rekao da je Andraghonh čeka u dolini koju je zauvijek okovao led i nemilo je pritišće snijeg. Sonsyreyne misli bile su izmiješane, osjećala je kao da joj je netko u glavu usadio brdo novih podataka koje nije baš do kraja razumjela, ali ona odluči krenuti po naputcima koje je proživjela u snu. Te pozove sve okupljene kako bi im objasnila svoj naum.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...