Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 19.03.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Renenet – božica dadilja

Božica Renenet (Athumanunh je ponekad nazove i Renenut, ali radi se o jednoj te istoj božici) bila je božica dadilja i kao takva nadzirala je dojenje dojenčadi i vatreno je štitila malenu djecu (onako kako to čine majke kod ljudi, ali i druge ženke živih stvorova, no, ona je ipak bila božica i njezina zaštita morala se poštivati, te joj se nitko od muških božanstava, pa čak ni zločesti Set, noćni lovac veličanstveni, nikada nije suprotstavljao kada bi ona podigla svoja božanska krila zaštitnička nad djecom – po Athumanunhu). Renenet su i sami drevni Egipćani ponekad znali pobrkati s božicom Ernutet – božicom žetve koja se pojavljivala u obličju kobre koja prebiva u pšenici pred samu žetvu. Mnogi to čine i danas, a po Athumanunhu to je najvjerojatnije što su obije ove božice prikazivane kao žene s kobrinom glavom. Božicu Renenet najlakše je raspoznati, opet gledajući ukrase na glavi kao što to već prije napisa Athumanunh, dakle, po tomu što jedino Renenet ima dva pera. No, ponekad Renenet ima i sunčani disk koji okružuje par volovskih rogova, pa je tada moguće pobrkati ovu božicu s Hator, ili Izidom, ili s nekom drugom božicom … Ne! Jedino ona ima glavu kobre! Drevni Egipćani ništa nisu radili slučajnu, a poglavito ne kod prikazivanja svojim božanstava zato Athumanunh još jednom skreće pozornost na redoslijed raspoznavanja i prepoznavanja: - kruna na glavi, regalija (božanski znaci moći), obličje (ljudsko, životinjsko, kombinacija), hijeroglifski zapis ili simbol koji stoji uz prikaz božanstva, ili je već ugrađen u hijeroglifski zapis… Na kraju božica Renenet uz sve već pobrojane atribute drevnim je Egipćanima predstavljala i plodnost i sreću, pa su je vrlo često prikazivali i kako doji mladog faraona.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...