Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 07.03.2007.

Legenda o Alandiji

Obale Wulkanye

Vračajući se iz Sychytye i nakon teških borbi u Divljoj zemlji Pyktye Alandska flota pristala je uz obale Wulkanye. Nakon pretrpljenih oštećenja od bitaka i oluja alandski brodovi iako čvrsto građeni tražili su manje popravke, jer do Alandije je bio još dalek put. Shagan odluči pristati u jednoj od mnogobrojnih Wulkanskyh laguna. Velika borbena galija imena 'Sonsyreya' brzo je sjekla valove, a desno i lijevo od nje u kosom borbenom složaju valove su razbijale krstarice 'Amarya' i 'Askanya' praćene sa po dva razarača sa svake strane. Na zapovjednom mostu galije u društvu admirala Yakwya, te generala Panđe i Zumaha, preplanule kože i oštre brade, stajao je Shagan, a kraj njega blistala je u svoj svojoj ljepoti bajna Sonsyreya. Odjedanput Sonsyreya predloži Shaganu da se plivajući utrkuju do obale koja je sada već bila blizu. Shagan ne odgovori ništa već otpaše svoj teški mač, te ga pruži iznenađenom Panđi, a potom mirno progovori: 'Poslije tebe crnokosa.' Sonsyreya se nasmije glasno i skine svoju tuniku, njezine albatroske grudi, koje je mali grudnjak jedva pridržavao, zaokupe pozornost i na trenutak zbune nazočne Alanđane koji su se našli na zapovjednom mostu galije. U veličanstvenom skoku princeza skoči s palube u prekrasno plavo more i zapliva. Za njom nekoliko trenutaka poslije skoči i Shagan, te oboje zaplivaju prema obali praćeni pogledima alandskih mornara i ratnika. Stari se Panđa uzbudi i stane vikati: 'Nee, ne evo ga opet! Što me sve neće snaći s ovim dječakom i kakve mu sve ludosti ne padaju na pamet, a sad još i princeza! Isti su oboje, mladi i ludi, a vi ste svi neoprezni! Unakas, Wowoka, Tonyno, zar ste svi poludjeli, što čekate skačite u vodu i plivajte za njima?! Zar hoćete da na obali Shagana snađe neko nama nepoznato zlo, a mač mu je kod mene?! Ti Yakwy spuštaj čamac i daj mornare za veslanje, nisi valjda mislio da ću i ja biti toliko glup i skakati u vodu!' Sada se svi generali glasno nasmiju jer su znali da je jedino na svijetu čega se Panđa boji voda. Dok su u more skakali redom ostali generali i nekoliko desetaka Zumahovih 'Čuvara Zimskog bedema', mornari su spuštali čamac za Panđu, a Yakwy stane izdavati zapovijedi za pristajanje uz nepoznate obale Wulkanye. Odmah nakon što su pristali ratnici stanu utvrđivati tabor, a mornari popravljati brodovlje. Ubrzo je podignuta mala utvrda koju je Amaksos nazvao 'Handra', a odmor je dobro došao i za konje koji su sada mogli protegnuti noge i pasti sočnu zelenu travu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...