Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 27.01.2007.

Legenda o Alandiji

Sunce je već polako zalazilo i tonulo u dubine azurnog Toplog mora južnog, a sjene su počele biti sve duže, dok se nije spustila još jedna topla i svijetla noć. Ptice su se odjednom smirile, a valovi su sve tiše oplakivali pješčane obale zemlje Toplih mora, dok se napokon i oni nisu smirili. Toplo more postalo je veliko ogledalo u kojem se ocrtavala svijetlost milijuna Zvijezdi. Noć je prosula svu svoju tamu koju je osvijetlila svjetlost milijuna Zvijezdi koje su tiho negdje daleko u dubinama Svemira treperile. Onda opet, tko zna otkuda, podigne se vjetar topao, čudan i neobičan za to doba noći. Odjednom, ali samo na trenutak, pijesak crven kao ruža pokrene se i oživi, te iz pijeska izrone tajnovite prilike. Tajnovite prilike kretale su se neobično brzo i lako, izmjene nekoliko tajnovitih znakova rukom, a onda ponovno nestanu, jednostavno se stope s pijeskom na plaži. Mitske su vile Charysmhe od samog Osvita vremena strahovale da će najljepšu Leptiricu oteti Hladne vatre i sakriti je u divljim šumama opasne zemlje Tyx, ali mudri i stari narod Sychytha uporno ih je tješio da će se tada pojaviti 'Najbolji među najboljima', a pratit će ga legendarni ratnici koji su vilama Charysmahma već jednom nesebično ponudili svoju pomoć na strašnom bojnom polju Herofahlha. Ove se noći upravo to i dogodilo. On je sa svojim Ledenim ratnicima, samo zbog najljepše Leptirice, stigao na ova Topla mora koja nikada prije nisu zapamtila toliko strašnih i opasnih ratnih brodova i sada je već bio vrlo blizu legendarnog Amazonskog grada Andunyumha kojeg će uskoro okružiti Njegove opasne i nezadržive konjaničke pukovnije koje dolaze u zoru s prvim pješčanim olujama. Sada je već svim Okolnim narodima postalo jasno da je On među Njima, jer Hladne su vatre zabilježile teške poraze na obalama sive rijeke Taweghe, na tajnovitoj planini Wakyzashy i na pješčanim dinama Banyhe.

… 'Generale Kaybah, odmah zapovjedite prekid opsade i napade na grad! Kneginja Dunha želi pregovarati!' Kaybah se blago nakloni:' Tvoja je želja za mene zapovijed moja princezo Sunca. Napadi će prestati samo zato jer Ti to želiš, ali Unakasovi Krilati jahači ostaju tamo gdje su i sada. Jednom su nas Galeryankhe već nadmudrile tražeći primirje, a svoju naivnost mi smo preskupo platili. Iskoristile su naše povjerenje i ranile nam Andraghonha usred našeg složaja i još su nam tada Tebe otele ispred samoga našega nosa. Od samog Osvita vremena takvu sramotu ja još proživio nisam, a uvjeren sam da i ostali Vitezovi vjetra to ni sanjali nisu. Naše opsade grada neće prestati tako dugo dok se u mom taboru ne pojavi sam Andraghonh, pa neka onda On odluči, a dokle god su u tom gradu odredi 'Sivih Demona' i 'Pustinjskih Kojota' napadi Unakasovih konjanika neće prestajati! Ti se moja princezo okupaj i odmori ispod moga šatora, a kneginja Dunha bit će moja zarobljenica tako dugo dok se ne pojavi Andraghonh!' Sada se Sonsyreya u početku razbjesni, ali onda se naglo smiri, jer je shvatila da Kaybahovu upornost ništa neće pokolebati. Sve je govorilo da on sada ima izričite i direktne zapovjedi od samog Andraghonha i svako daljnje insistiranje ne bi dalo nikakvih rezultata. 'Dobro Kaybah, ali onda neka Dunha bude sa mnom ispod tvojeg šatora.' Kaybah sa zagonetno osmjehne: 'Neka bude princezo moja, ali onda ispod šatora s Vama ostaju i Unakasovi časnici kako bih ja bio siguran da je sve u najboljem redu. Ponavljam Ti princezo, zaštitnice moja, nikada više kneginji Dunhi niti jedan Alanđanin vjerovati neće. Ako je ona sama s Tobom ja bih bio vrlo zabrinut, pa će ostati tako kako sam nakanio' Sonsyreya ovaj puta, iako nevoljko, prihvati Kaybahov zahtjev tiho prošaputavši: 'Ah, izgleda da je tvrdoglavost Onoga dječaka sve njih zarazila, slušaju Ga kao opijeni i sigurno je ovo još jedna njegova zapovijed koju će oni izvršiti potpuno i točno baš onako kako im je On objasnio… No, gdje li je samo tako dugo, strašno mi nedostaje i više nikada neću napuštati Dyadonhu bez Njegovih brodova. Ako ovako nastavi razorit će Andunyum sa ovim strašnim napadima, a tebi Dunha lijepo sam sto puta objasnila da konačno urazumiš Galeryankhe. No, sada više to nije važno, jer sada će one same osjetiti Njegovu snagu i moć, jer vrata Andunyumha neće moći zaustaviti njegovu navalu koja samo što nije počela, a ja moram biti tamo da Ga spriječim. Milosti neće biti za nikoga sve dok su u svetim hramovima Sunca skriveni Njegovi zakleti protivnici, a koji sada više ne mogu pobjeći u divlje šume Tyxa…'
-nastavim-

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...