Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 19.01.2007.

Legenda o Alandiji

Za to vrijeme na drugoj strani otoka Sylwerdhadha, sa svojim trupama iskrcao se princ Kotyanaca Kanybhal. 'Prinče moj, izgleda da je Dyadonkha nešto posumnjala, jer njezin brod napušta otok. Izgleda da traži pomoć.' 'Odmah potopite taj brod i trupe pripremite za noćas! Ako se umiješa onaj prokleti Alanđanin sve bi moglo poći naopako, a on nije glup i naivan. Do sada je već sigurno primijetio naše pokrete u ovim vodama i sigurno će ga zanimati kamo smo se to mi uputili.' - zabrinuo se na trenutak Kanybahl. U taboru Sonsyreynyh Dyadonkhy sve se pripremalo za noćni počinak, a dobro skriveni kotyansky odredi samo su to i čekali. U potpunoj tišini i relativno brzo kotyanski ratnici uklone stražare. Sada su još bile budne samo dežurne časnice tabora, dok su ostale Dyadonkhe i Izydonkhe već odavno zaspale. S nešto starijom dežurnom časnicom na dežurstvu je bila i mlada Dyadonkha koja je posjedovala prastari amazonski 'Wyrghyn' instinkt (ovaj instinkt objasnim nekom drugom prilikom). Odjednom mlada djevojka stane kihati, a starija odmah čim je to primijetila podigne uzbunu. Kotyancy su tako bili preduhitreni i njihovo iznenađenje nije uspjelo. Dyadhonkhe i njihove saveznice Izydhonkhe bile su spremne za borbu, te one prihvate borbu, pruže žestok otpor i nakon nekoliko desetaka minuta otpora odbace Kotyance iz tabora. Sonsyreya je znala da će pred jutro Kotyancy stići u velikom broju, te da ih neće moći zadržati, pa je zapovjedila da se odmah napusti tabor i još tijekom noći posjednu položaji na vrhu Wakyzashy planine, gdje bi se trebale oduprijeti do dolaska Alanđana. Slijedećeg jutra Sandrha upozna Sonsyreyu da je noćas njihov brod potopljen i da ne mogu računati na pomoć Alanđana. Samo nekoliko ratnica uspjelo se probiti natrag prema planini Wakyzashy. No, Dyadonkhe nisu ni sanjale da su alandski brodovi te noći već bili nadomak Sylwerdhadha. Tijekom noći alandska je flota skrivena tamom stigla s druge strane otoka. 'Yakwy koliko imamo još do tog otoka i što znaš o tom prokletom otoku?' – pitao je Andraghonh svojeg admirala. 'Nismo više daleko, pogledaj ono ispred nas obale su Sylwerdhadha, a otok, pa obale su mu pjeskovite i moguće je pristajanje, jedan malo jače utvrđeni grad nekih amazonki iz Južnog saveza. Mislim da su to Izydhonkhe i one su u dobrim odnosima s našim Dyadonkhama. Ima jedna malo viša planina obrasla šumom, a ostalo je ravno kao ploča.' – odgovori iscrpno Yakwy. 'Dobro, Unakas čuo si! Ti si prethodnica, uzmi manji odred Šumskih patrola i svojih Krilatih jahača i pronađi mi princezu! U slučaju da se sudariš s kotyanskym odredima udari i navuci ih na nas, a ti Amaksose odmah podignite tabor i utvrdite ga najbolje što možete, te budite spremni da nas prihvatite i poduprete u slučaju da nam krene nešto naopako! Dok su se Alanđani užurbano utvrđivali i pripremali za borbu, na položaje Dyadonkhy i Izydhynkhy Kotyancy su snažno i u naletima navaljivali, ali su ih amazonke uspjele zadržati i odbiti od svojih položaja. 'Princezo ovaj smo put uspjele, ali u slijedećim naletima kada nas prisile na blisku borbu mogle bi imati problema. Njih je nekoliko puta više od nas, a to su kotyanskhe pukovnije s nemirnih granica Mandraghona koje su itekako vične bliskim borbama, moram Ti priznati da su njima jedino Alanđani dostojni protivnici, no, sve Tvoje ratnice i Izydonkhe riješene su boriti se do kraja i odbijaju se predati!'
- nastavim sutra -

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...