Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 29.09.2006.

Athumanunhova koračanja i promišljanja

Athumanunhova koračanja

Na svojim koračanjima kroz mitologiju Athumanunh je primijetio da poneki ljudi jednostavno zalutaju u ovom 'dobu informativnog globalizma' i jednostavno se 'snebivaju' nad mitologijom i pričama iz mitologije koje Athumanunh ponekad napiše na samo njemu svojstven način. Svima njima Athumanunh skreće pozornost i podsjeća ih na mudru izreku: 'Imamo milijune informacija, ali nemamo istinu!' Zamislite predivnu bisrenu školjku koju proučava desetak znanstvenika koji o njoj pišu nevjerojatne disertacije, a njezin sadržaj zapravo ostaje i dalje netaknut i nepoznat. Problem svih koji su zalutali na Athumanunhova koračanja kroz mitologiju zapravo je taj što su previše 'informirani', pa im uopće ne pada napamet činjenica da pokušaju nešto i saznati o sebi samima. No, da Athumanunh ne postane 'pljuvač' i kritičar napretka, on će ipak priznati i napisati da je ovo doba informiranosti zapravo dobro, jer znanstvenicima ta brzina komuniciranja omogućava da unaprijede Svijet, poslovnim ljudima i svim konzumentima informacije pruža i omogućava lakši i brži pristup moru izvora (literature), onima koji kupuju omogućava pak lakši izbor i nabavku. No, na kraju ipak ispada da je to zapravo sve jedna velika riznica trivijalnosti i potpuno izmiješana i kaotična deponija ideja, jer čovjek više ne podučava mudrost, a učenost mu je postala sama sebi svrhom. Razvili smo (barem mi koji sebe toliko volimo nazivati Zapadnjacima, iako Athumanunh više ne razaznaje od čega smo to mi zapravo zapadno) društvo koje se oslanja samo na svoje tehnološke mogućnosti, a svi oni koji pokušavaju shvatiti Svijet na stare načine (mitologija) ispadaju zanesenjaci i maltene čudaci. Taj Svijet uljudbe, kako ga mi 'Zapadnjaci' volimo nazvati čovjeka je doveo do trenutka kada se on samo oslanja na svoje izuzetne tehnološke mogućnosti, a istodobno je i lišio čovjeka njegovih starih iskonskih načina spoznaje Svijeta. Moderni čovjek zauvijek je izgubio ne samo pojam nego i sam jezik komunikacije sa svime što je njegovim precima bilo sveto. Istina, Athumanunh mora priznati da je filozofija osobit način i put za spoznaju Svijeta, ali postoje još dva mnogo starija i praiskonska načina, a to su upravo umjetnost i mit. Umjetnost dočarava čovjeka i njegovu čovječnost iznutra, njegov doživljaj duha, unutarnje percepcije koja je lišena svake racionalizacije. Drugi način spoznaje je mit i mitologija koje se dakako nipošto ne smije izdvojiti iz konteksta književnosti (opet umjetnost – po Athumanunhu), pa su na kraju zapravo umjetnost i mitologija povezani od samih početaka ljudske kulture i civilizacije. Dakle, ako je naše mitsko sjećanje duže mi smo i više ljudi jer i više sudjelujemo u samoj duši Svijeta. Na kraju Athumanunh podsjeća sve skeptike koji su zalutali na njegova koračanja kroz mitologije da je komunikacija između našega Svijeta i Svijeta mitova doista mračan labirint u kojem je teško pronaći pravi put. Zato je tu Athumanunh koji prkosi svemu racionalnom, a njegova koračanja i promišljanja vode Vas u Svijet snova u kojima simboli zapravo pokazuju u čemu to leži problem s kojim se svaki čovjek na kraju mora suočiti. Čak i Vi dragi moji 'nevjerni Tome' ponekad opisujete fenomene koje vidite oko sebe uz pomoć mitologije. Zar nikada niste kazali da je nešto poput 'Pirove pobjede' ili da ste možda radili nešto kao 'Sizifov posao', a da pri tomu niste očekivali da Vas netko traži dodatna objašnjenja jer za te izraze znaju gotovo svi. Stoga Vi koji tvrdite Athumanunhu da su mitološke priče proizvod primitivnosti, jeste u pravu, ali samo djelomično. U našem današnjem tehnološki superiornijem društvu od onog nekadašnjeg kada su mitovi nastajali to doista izgleda kao primitivno, ali nemojte zaboraviti da je to plod istinskog i izravnog odnosa racionalnog (svjesnog) i iracionalnog (nesvjesnog) dijela čovjekova bića. Upravo stoga Athumanunh piše priče iz mitologije u najboljoj namjeri da one upotpune današnjeg 'homotehnicusa' koji je zaboravio da posjeduje privilegiju da može sanjati, a ne samo zgrtati profit i sve se više udaljavati jedan od drugoga. Zato pokušajte malo sanjati i budite snošljivi prema drugim ljudima oko sebe. Na kraju krajeva, pa svi smo mi ovdje došli na Svijet samo da živimo kao što su to lijepo, davno prije, zapisali drevni Maje u kamenu prašuma i zauvijek tajnovito nestali…

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...