Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 31.08.2006.

Grčka mitologija

Arion – divlji konj

Posejdon se volio hvaliti da je on stvorio konja, mada Athumanunh jednom pročita negdje, no, sada se više ne sjeća u kojoj mu je to knjizi prašnjavoj, da je božica Rea Kronosu strašnom jednom ponudila konja za doručak, a po slijedu mitološkom, ako još uvijek Kron vlada, onda je strašni gospodar mora Posejdon tek novorođenče – po Athumanunhu. No, Athumanunh se nimalo ne čudi tomu Posejdonovu hvalisanju, jer u mitologiji je on zapravo i opisan kao veliki hvalisavac. Tako se jednom Posejdon hvalio i da je uzde izmislio, no, Athumanunh pak zna da je uzde prva uporabila sama božica Atena. No, da ipak Athumanunh ne kudi baš Posejdona, on se hvalio i da je izmislio konjske utrke, e, to mu Athumanunh priznaje i to je pravi mitološki slijed i čisto Posejdonov izum. Istina, barem ona mitološka, je i to da su konji u mitologiji posvećeni bogu mora Posejdonu. E, zašto baš njemu, sada će Vam Athumanunh i to otkriti i napisati i pri tomu ispuniti želju, odnosno odgovoriti na pitanje. Naime, u ono doba kada je Demetra tražila svoju kćer Persefonu, Posejdon je ludio i žudio za potrebom da obljubi nesretnu Demetru koja je potragom bila obeshrabrena i lišena bilo kakove strasti prema bogu, titanu ili pak smrtniku. Tako se Demetra preobličila u kobilu i pridružila se mitskom stadu konja mitološka naziva Onka. (po Athumanunhu – Onk je Apolonov sin koji je vladao u arkadskom Onkeumu. Onk – kuka, a onka –kruškino stablo – po Athumanunhu) Međutim, Posejdona je bilo vrlo teško prevariti, pa se on preobličio u divljeg pastuha i snažno opasao Demetru u obličju kobile. Nakon tog spoja, odnosno iz tog spoja proizašli su nimfa Despena (gospodarica – po Athumanunhu) i divlji konj Arion (uzvišena podrijetla – po Athumanunhu).

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...