Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 25.08.2006.

Grčka mitologija

Pelej – sin Eakov, otac Ahilejev

Pelej je imao mnogo problema kroz mitologiju. Najprije je skrivio smrt brata Foka tijekom natjecanja. Još ni dan danas se ne zna da li je Foka udario Telemonov disk (Telemon je treći od sinova Eakovih – po Athumanunhu) ili ga je zasjekla Pelejeva sjekira, ili pak je možda bilo obrnuto. No, Telamon i Pelej, sa sigurnošću se zna u mitologiji, kovali su urotu protiv brata Foka, miljenika Eakova. Kada je Eak pronašao mrtvo tijelo sina u šumi gdje ga sakriše druga dva njegova sina, Telamon je pobjegao na otok Salamina, a Pelej je pronašao utočište kod ftijskog kralja Aktora. No, opet ni tu nije Pelej imao sreću. Jednog dana u lovu sa sinom Aktorovim (lov je bio na kalidonijskog vepra – po Athumanunhu) Pelej je nespretno pogodio Euritiona, sina Aktorovog. Nakon toga Pelej bježi i pronalazi utočište kod Akasta sina Pelijevog. Tu opet nije imao sreće. Zapeo je za oko ženi Akastovoj Kretidi koketnoj koja ga je pokušala zavesti. Kako je Pelej bio oženjen kćerkom Aktorovom, sestrom Euritionovom, lijepom Polimelom, Pelej je odlučno odbio Kretidu. Kretida je u ženskim razgovorima ispričala Polimeli da je Pelej potajno zaljubljen u njezinu kćer Steropu, pa se sva u očaju Polimela objesila. Što ga Athumanunh brzo ide s pričom, ali prisiljen je jer želi pisati o Peleju i Tetidi majci Ahilejevoj. Dakle, Kretidi još nije bilo dovoljno, pa je optužila Peleja kod muža da ju je obeščastio. Akast nije želio ubiti Peleja, ali ga je izazvao na takmičenje u lovu po mitskoj planini Pelion. Pelej je imao mač kojeg su mu darovali bogovi, a iskovao ga je mitski znalac Dedal. Radilo se o maču koji je svom gospodaru uvijek donosio obilan plijen tijekom lova i uvijek ga učiniti pobjednikom tijekom bitke ili dvoboja. Tijekom lova probleme su Peleju činili Akastovi prijatelji, a o tomu Athumanunh napiše jednom drugi put. Eh, ima toga još puna, no, dobro skratim još malo. Dakle, Zeus mora oženiti Tetidu za nekoga jer mu prijeti opasnost od sina kojeg će ona roditi, ali Hera mješa svoje prste i nagovara Tetidu da odbije brak sa svakim smrtnikom, no i Zeus ima svoje 'igrače'. Jedan takav 'igrač' je Hiron kentaur kralj svih kentaura, a i o njemu Vam već prije napisa nešto Athumanunh. Tako Hiron savjetuje Peleja kako da se sakrije i gdje da zaskoči. Tako se Pelej sakrio iza grma mirte na malenom tesalijskom otočiću na koji je svake večeri dolazila Tetida gola jašući na dupinu. Kada je Tetida ušla u pećinu da se odmori zaskoči je Pelej. Bila je to snažna, ali vrlo tiha borba – po Athumanunhu. Tetida je izmijenila mnoga obličja: bila je vatra,, bila je voda, bila je lav, bila je zmija … bila je velika ljigava sipa. Pelej je bio opečen, zamalo se utopio, umro je od straha kada je držao u hrvačkom zahvatu lava i zmiju, bio je sav poprskan tintom koju je izbacivala ljigava sipa. No, Pelej nije popuštao i sve je stoički podnosio da bi se na kraju Tetida konačno prepustila i ubrzo našla u strastvenom zagrljaju i ljubavnoj igri s Pelejom. Eto, to je to, a ostalo znate. Slijedi svadba, rođenje Ahilejevo i ostalo redom. Ah, umalo da zaboravim napisati: Još i danas obližnji rt, nedaleko pećine u kojoj su se isprva hrvali, a kasnije prepustili ljubavnom zanosu Pelej i Tetida, nosi ime Sepias kao podsjetnik na trenutak kada je Tetida u obličju velike ljigave sipe prskala Peleja tintom. Otok je u mitologiji od toga trenutka bio posvećen Nereidama o kojima Vam je već prije pisao Athumanunh.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...