Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 20.08.2006.
Grčka mitologija
Afrodita i Zeus
Zeus nikada nije spavao sa svojom posvojenom kćerkom Afroditom zapisala je mitologija, no, poneki nekada znaju u to i posumnjati. Naime, magični pojas koji je Afrodita nosila nikoga nije ostavljao baš ravnodušnim, pa je taj pojas više puta i Zeusa dovodio u iskušenje zapisat će Athumanunh. Na kraju Zeus se ipak malo osvetio Afroditi uredivši da se ona očajnički zaljubi u smrtnika običnog. Taj smrtnik u kojeg se zaljubi 'do ušiju' božica Afrodita bio je Anhiz (onaj koji živi s Izidom – po Athumanunhu) kralj Dardanaca, unuk Ila. Tako ga je jedne noći dok je on spavao u svojoj pastirskoj kolibi na trojanskoj planini Ida posjetila Afrodita prerušena u lijepu frigijsku princezu. Odjevena u žarko crvenu haljinu tiho je ušla u kolibu Anhizovu, tiho je skinula i legla kraj njega u postelju koju su prekrivale mekane lavlje i medvjeđe kože. Noć je bila puna slasti, a pčele su sneno zujale oko kreveta u kojem su božansko i smrtno tijelo naprosto izgarala od ljubavne strasti. Ujutro kada je Afrodita otkrila Anhizu svoj identitet i obećala mu da nikome neće odati da je on proveo noć s njom. No, Anhiz se ipak uplašio kada je shvatio da je otkrio božansku golotinju i molio je Afroditu da mu poštedi život. Afrodita ga je nježno uvjerila da se nema čega bojati i da će njihov plod ove strastvene noći, sin koji tek treba biti rođen, biti slavan. Nakon nekoliko dana Anhiz je pio sa svojim prijateljima, a jedan od njih ga iznenada upita: 'Zar ne bi radije spavao sa kćerkom onoga tamo čovjeka nego s Afroditom?' Anhiz je vrlo nesmotreno odgovorio: 'Ne! S obzirom da sam već spavao s obije pitanje smatram besmislenim.' Čuvši ovo Anhizovo hvalisanje Zeus se silno rasrdi i baci na njega munju, ali se umiješa Afrodita podmetne svoj pojas i skrene munju Zeusovo pored nogu Anhizovih. Ipak munja je djelomice naštetila Anhizu, pa se on više cijelog života nije mogao uspraviti i do kraja života hodao je pogrbljen. Nakon što je rodila Anhizova sina Ajneja Afrodita je potpuno izgubila svaku strast prema pogrbljenom Anhizu.
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...