Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 27.07.2006.

Nika – božica pobjede

Nika (grč. Nike, lat. Victoria) kćer je titana Palanta i njegove supruge titanke Stige, a kao utjelovljenje uživa veliko poštovanje kako među bogovima tako i među ljudima. Athumanunh je sklon vjerovanju da nije bilo boga ili čovjeka kroz mitologiju, a sigurno ga nema ni danas, koji barem malo ne čezne za ovom predivnom božicom koja donosi slatku pobjedu u borbi oružjem, umjetničkom ili pak sportskom natjecanju. Nika je svoju moć dokazala u trenutku kada je stala na Zeusovu stranu tijekom njegove borbe s ocem Kronosom. Kasnije se Nika zajedno sa svojim ocem i djedom svojim, moćnim Oceanom, stavlja na stranu Zeusa tijekom borbe s titanima. U mitologiji se često sreće u obličju Nike kao nadimkom bogova ili božica poradi toga što grčka riječ 'nike' označava pobjedu općenito, pa tako imamo Atenu Nike – po Athumanunhu. Grci su Niku prikazivali kao krasnu djevojku, najčešće ima i krila, a glavu joj krasi pobjednički vijenac ili palmino lišće. Spartanci je prikazuju uvijek okovanu lancima kako im slučajno ne bi pobjegla i napustila ih. Kasnije i Rimljani preuzimaju Niku istu poput drevnih Grka, ali je nazivaju Victorija.

Andromeda – žena junaka Perzeja

Andromeda je kćer etiopskog kralja Kefeja i njegove žene Kasiopeje. Perzeja je Andromeda upoznala pod vrlo čudnim okolnostima. Naime, njezina majka Kasiopeja jednom nesmotreno je uvrijedila prelijepe morske božice, kćerke i unuke moćnog boga mora Posejdona strašnog. Dakle, Kasiopeja je izjavila da je ljepša od svih morskih nimfi zajedno. Poradi osvete Posejdon je poslao strašnu morsku neman imena Keto koja je uništavala podanike Kefejeve. Kralj Kefej bio je zabrinut, pa je zamolio pomoć Amunovog svetišta i proročišta u Libiji. Jedini izlaz bio je da žrtvuje morskoj nemani svoju kćer Andromedu. Tako je Kefej uz pritisak naroda prepustio vlastitu kćer na milost i nemilost morskoj nemani. No, to se pak nije dopalo božici Sudbini, pa je ona u trenutku kada se neman približavala Andromedi tu postavila Perzeja. Hrabrog junaka koji se upravo vraćao s otoka Gorgona gdje je ubio neman Meduzu. Perzej je bez imalo kolebanja izjavio da će spasiti Andromedu ako je nakon toga dobije za ženu. Andromedini roditelji bili su presretni, a Perzej se pripremio za borbu s nemani mora imenom Keto. Perzej je na noge obuo krilate sandale koje su mu omogućavale da leti i naoružao se čarobnim zakrivljenim mačem koji mu je omogućavao pobjedu u svakoj bitci. Ipak i uz svu to čarobno oružje Perzej je imao dosta muka da savlada snažnu morsku neman Ketu. Ubrzo nakon njegove pobjede u Kefejovom dvoru pripremala se svadba, no, sada su se pojavili novi problemi. Naime, Andromeda je bila zaručena za Fineja koji nije ni prstom maknuo kada ju je trebalo spasiti pred nemani, ali je sada ipak zatražio svoje pravo na zaručnicu. No, ni Perzej nije bio baš popustljiv te za to nije ni želio čuti. Uzalud je Kefej nagovarao Fineja da odustane od svog zahtjeva, jer izgubio je to pravo u trenutku kada se nije borio protiv nemani za Andromedu. Finej je kopljem napao Perzeja, no, Perzej je izvukao Meduzinu glavu te su Finej i njegovi pratitelji ubrzo postali samo kameni kipovi. Nakon vjenčanja Andromeda je s Perzejom otišla na otok Serif gdje je živjela Perzejeva majka Danaja. Potom su Perzej i Andromeda otišli u Arg gdje je hrabri Perzej postao kralj Arga, a Andromeda mu tu rodila mnoge potomke koje Athumanunh sreće u svojim šetnjama kroz mitologiju: Perza, Alkeja, Elektriona, Stenela, Mestora, Heleja i Gorgofonu. Kao praunuk iz ove loze nit vuče i sam Heraklo veličanstveni mitski junak. Nakon smrti bogovi su Perzeja i Andromedu, kao i Andromedine roditelje Kefeja i Kasiopeju postavili na prekrasno i Athumanunhu drago zvjezdano noćno Nebo gdje se još i danas mogu vidjeti, samo morate znati gdje tražiti i kamo gledati, a o tome Vam Athumanunh napiše jednom drugom prilikom.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...