Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 26.07.2006.

Legenda o Alandiji

(Bitka za Skartarys - Susret Andraghonha i Sonsyreye, nastavak, isječak)

… Na gradskim vratima Skartarysa Dyadonkhe i Anubyskhe streličarke predvođene kneginjom Woanhom pokušale su vratiti vrata pod svoj nadzor, ali su pregažene u žestokom karijeru Unakasove Krilate pukovnije. Alandski brodovi prislonili su svoje bokove na sve gusarske brodove, te su alandski mornari u naletu prešli na protivničke brodove i na njima izazvali paniku i metež. Čitavim gradom širila se panika, a Sonsyreya zapovjedi da se u njenu palaču odmah dovede Northsyla:
- Princezo morate odmah zaustaviti svog brata! Odakle li se samo pojavio s ovolikim ratnicima, potpuno su razjareni i uništit će nam Skartarys. Gaze i ruše sve pred sobom, bez milosti za ikoga. -
- Upozorila sam te princezo da će se on pojaviti, nisi smjela pustiti na otok Sywolyke i Kotyance. Njihov je bijes zbog toga još veći, ali bit će dovoljno da zapovjediš da tvoje ratnice i ratnici bace oružje i prestanu im pružati otpor. – Odjednom u odaje provale Alanđani predvođeni pukovnikom Unakasom. Sonsyreyne Dyadonkhe predvođene Sandrhom polete im u susret, ali ih Sonsyreya zaustavi: - Spustite oružje Sandrho, nema smisla pružiti otpor jer bitka je izgubljena! – Sada se sretnu pogledi Sandrhe i Unakasa na trenutak, a onda Unakas zapovijedi: - Zaštitite princezu Shenhu, a ostale razoružajte i odvedite! - - Ne Unakas! Princezu Sonsyreyu i njezine pratiteljice ostavite ovdje na sigurnom, bez obzira kakve su vam zapovijedi! Ja osobno garantiram za njih. – uzbuđeno je pokušavala Shenha zaštititi Sonsyreyu i njene Dyadonkhe. Unakas se osmjehne i zaustavi svoje Krilate jahače: - Smirite se princezo, zaštitit ćemo i vas i njih, a uskoro će se pojaviti i sam Andraghonh, pa će vas on osobno zaštititi, jer on nas je i poslao da zauzmemo ovu palaču kako ne bi stradala u naletima naših ratnika.- Uskoro se u dvorištu palače začuje topot konja. Alanđani se uskomešaju. – Stiže Andraghonh s Vitezovima vjetra, a prate ga strašni i nezaustavljivi Zumahovi Čuvari Zimskog bedema, dok vani palaču potpuno okružuju još strašniji i još teže naoružani Kaybahowi Modri oklopnici čiji su modri oklopi umrljani prašinom i krvlju. Sasvim je sigurno da su baš Kaybahowi Modri oklopnici napravili pukotinu u Amazonskim složajima u koje su pak onda jurnuli brzi Unakasovi Krilati jahači. Pripremite se na počast Alanđani! – zapovijedi Unakas. U odaje uđe Andraghonh praćen od generala Vitezova vjetra. Blistavi oklop i teški mač za pojasom činili su ga impozantnom pojavom. Andraghonh polako skine kacigu i pancirne rukavice. Zavlada muk i teška tišina, a onda Andraghonh glasno zapovijedi:
- Unakas neka se ratnici udalje iz palače! Neka Wowokyne Jutarnje ptice postave stražu okolo palače i osiguraju je! Vrati oružje princezi s Toplih mora i njezinim pratiljama! …

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...