Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 18.07.2006.
Tajne Alanda
Alandske tajne iz 'Vremena dok je Svijet bio još mlad'
Baharamadhe – mjesto je to na dalekom sjeveru Ledene Alandije, vrlo blizu polarne granice vječitog leda i snijega. Predivna je to dolina koju Alanđani nazvaše Dolina tišine ili Sylenc. Dolina je skoro cijele godine, izuzev nekoliko ljetnih mjeseci, prekrivena snijegom i ledom. Mjesto je to kamo najradije Andraghonh Alanđanin odlazi na odmor u pratnji svojih najodanijih ratnika Vitezova vjetra. Bahanamadhe – dolina Sylenca ili mjesto na kojem spava vjetar, podloga je i temelj za sve tajne i misterije koje krase Alandiju, tu predivnu zemlju koju je zauvijek okovao led i teško pritisnuo snijeg.
Bilo je to u ono vrijeme kada je moćno kraljevstvo Atlantide potonulo, a slavni su gradovi zauvijek uništeni u kaosu rata kojeg su izazvale Hladne vatre. Pričaju Sychythe da Hladne vatre, ti strašni ratnici bez milosti za ikoga, imaju vatrena srca, da su ogrnuti tamom i hladnoćom noći, da ih vjerno prate teror, užas i strah koji su već osjetili mnogi Okolni narodi pod predivnim plavim plaštevima Zvijezda. Govore da su Hladne vatre napale i same Bogove sa Zvijezda. No, onda pak su se odjednom pojavili Alanđani. Najhrabriji ratnici koje je to nezamislivo Vrijeme zapamtilo, ratnici Vitezovi vjetra.
Thanghatanunh – tako su Alanđani nazvali tajnovito i misteriozno doba kada bi oni u dalekom Sylencu sjedili okolo vatre ogrnuti svojim plavim ogrtačima, nepomično bi promatrali nemirnu igru plamenih jezika vatri koje su tko zna zašto zapalili u krug. No, velikom pozornošću svi od reda osluškivali su tišinu i zvukove noći koja se nadvila nad šumu srebrenog bora. Onda bi pak, odjednom, sa sjevera, sa Snježnog oceana, zapuhao hladni vjetar. Bio je to neobičan vjetar za to doba noći, za to doba godine. Iznad maglovitih vrhova visoke i uvijek snijegom pokrivene planine pojavila bi se Sjeverna zvijezda Hawalandha kako su je oni nazvali. Zbunjeni ratnici ustali bi od reda, a njihovi oklopi mutno bi svjetlucali osvijetljeni svijetlom milijuna zvijezda. Ispod Zvijezde Hawalandha stajao bi On, okružen Njihovim sjenama, Njegov teški mač na trenutak bi bljesnuo, a Sychythe skrivene u borovim krošnjama padali bi redom na koljena mrmljajući samo njima razumljive molitve. Vjetar bi tada stao plamtjeti i stenjati, a iznad šume srebrenog bora rodilo bi se novo svitanje, nova zora koju bi vidjeli i u ostalim sjajnim kraljevstvima Okolnih naroda.
Hawalandh – riječ koju bi Vitezovi vjetra izgovarali vrlo tiho i jednoglasno. Bila je to zapravo Sjeverna zvijezda Zornjača, Zvijezda ispod koje bi se pojavio Andraghonh, a tu istu Zvijezdu nosili bi svi Alanđani na svojim oklopima i štitovima.
Starghatanunh – dio je to tajnovitog doba noći, odnosno onaj trenutak kada bi prekrasna zora puknula nad šumom tajnovitih srebrenih borova. Trenutak je to kada su Vitezovi vjetra vidjeli svoje davno prije izgubljene Sjene na bojnom polju Herofalha. Sychythe su bile uvjerene da su se oni čak i pozdravljali i rukovali sa svojim Sjenama koje pak su u to tajnovito jutro pratile Andraghonha. Ako je Andraghonh pronašao Sjene Vitezova vjetra onda je još jedan dio zagonetke ispunjen, a Hladne su vatre bilježile prve poraze koje su im u nepreglednim poljima trave Neberaskhe nanosili odredi alandskih pukovnija koje su pristizale u velikom broju na predivne zelene vode čarobne rijeke Mandraghonha.
Wolsha – mjesto je to u dolini Sylenca na kojem se gasi dan, mjesto je to gdje vjetrovi počinju plamtjeti i trenutak je to kada Alanđani čuju vrišteću tišinu Sylenca, jer Andraghonh se tada igra s vjetrom Actyalanom, opasnim ledenim sjevernim vjetrom čiji je Andraghonh miljenik.
Kawamadhe - mjesto je to na kojem Shagan Andraghonh vježba s isukanim teškim mačem pod budnim očima Alanđana koji mu se dive. Kako tu vjetar postiže veliku brzinu, teški mač širi zvuk koji para tišinu Sylenca, a prestrašeni Sychythe zapamtili su to kao borbu Shagana i vjetra Actyalana koji vrišti, plamti i stenje. Bila je to vrišteća tišina Sylenca, mjesto je to koje Alanđani nazvaše Kawamadhe ili vrata Zimskog bedema, a to su vrata Zaboravljenog svijeta, vrata Zimskog bedema …
… još jedna od legendi tog strašnog i Nezamislivog vremena kojeg izmisli Athumanunh kako bi pisao svoju Legendu o Alandiji. Dobro je, bilo bi dosta za danas! Athumanunh Vam svima želi laku noć i plave snove koje sanjajte pod svijetlom milijuna Zvijezda koje u ovo doba noći sigurno već spavaju …
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...