Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 14.07.2006.
Grčka mitologija
Augij – njegove nečiste staje i Heraklo
Augij je elidski kralj, sin boga Sunca Helija i Hirmine predivne kćerke kralja Neleja. Zapravo, po Athumanunhovom razmišljanju, Augij nije ušao u mitologiju poradi svoga bogatstva do kojega mu je i jedino stalo, nego poradi strašne prljavštine koja je vladala u njegovim stajama za koje se uopće nije brinuo. Mitologija je zapamtila i još danas se za nešto što je neuredno i prljavo uspoređuje i kazuje da je poput 'Augijevih štala'. Očistiti Augijeve staje iziskivalo je nadljudsku snagu, a upravu tu zadaću dobio je nitko drugi nego Heraklo. Prisjetite se Heraklovih dvanaest zadaća koje je morao izvršiti i služiti kralju Euristeju, gospodaru drevne Mikene, kako bi povratio svoju slobodu koju mu je oduzeo nitko drugi nego Zeus otac njegov, a na prijevaru uvučen u tu igru od strane svoje predivne žene i velike spletkarošice mitološke, Here veličanstvene. Athumanunh Vam je već o tome prije pisao, pa će se sada zadržati samo na Augiju, prljavim stajama i Heraklu. Dakle, iako je očistiti staje bio jedan od uvjeta kojima će Heraklo ponovno vratiti svoju slobodu, on je na tom poslu želio ponešto i zaraditi, pa je s Augijem sklopio pogodbu da će mu on za trud oko čišćenja staja dati deset posto stoke koja je obitavala u tim stajama. Augij se složio i obvezao svojom riječi. No, kasnije kada je lukavi Augij skužio da je to Heraklo zapravo morao učiniti on je razvrgnuo dogovor i Heraklo je ostao kratkih rukava. Da bi stvar bila još gora Augij je vrlo uvredljivim i pogrdnim riječima otjerao Herakla iz svoje zemlje. Heraklo bi mu možda ono prvo i oprostio, ali uvrede su ga strašno pogodile, pa se, kada je opetovano stekao slobodu, vratio u Elidu s velikom vojskom. Potukao je vojsku Augija, a njega ubio u dvoboju. Nakon toga Elida je postala pradomovina Olimpijskim igrama koje se provode još i danas, baš kao što se još i dana Augijeve štale spominju kao sinonim za nešto užasno prljavo i neuredno.
| < | srpanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...