Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 13.06.2006.
Grčka mitologija
Hera – božica od koje je strepio i sam Zeus
Ako postoji lik božice koji je u mitologiji nepravedno zapostavljen onda je to lik božice Here, kraljice bogova i gorljive zaštitnice braka. No, ako pak uopće postoji lik božice ili smrtnice u mitologiji koji Athumanunh najmanje obožava onda je to sama Hera veličanstvena, predivna i bajna. Što ti sada opet bi Athumanunh? Athumanunh će krenuti redom i pisanjem odgovoriti. Dakle, Hera veličanstvena u najranijem dobu bila je velika božica i imala najstarije poznate hramove u prastaroj Arkadiji. Hera je ponosito nosila svoje uloge kao zaštitnica djevojaka, neprikosnovena pomagačica žena i gorljiva tješiteljica nesretnih udovica. Ljepše i potrebitije uloge božice nema, pa zašto je onda Athumanunh najmanje obožava među inim božicama!? Idemo dalje redom, a Athumanunh će se prisjetiti vremena kada je s divljim i osvajačkim plemenima grčkim stigao bog Zeus (moglo bi to biti u ono davno doba negdje oko 2. tisućljeća p. K. – po Athumanunhu) koji je oženio Heru, pa se ona promijenila iz dna duše. 'Kravooka' Hera (u riječi 'kravooka' Athumanunh nikako ne želi vrijeđati i nazivati pogrdnim imenom, jer velike oči koje posjeduje ta Athumanunhu draga životinja doista su lijepe i velike, toplog pogleda – Athumanunh se sada s nostalgijom prisjeća svojih dječačkih dana kada je provodio djetinjstvo na selu kod bake i djeda, a najveće mu je zadovoljstvo bilo čuvati krave koje su mirno pasle… Hej Athumanunh kamo si odlutao!?) udajom za Zeusa Hera se pretvorila u ljubomornu ženu. Ljubomorna žena Athumanunhu je čak i simpatična, ali Hera je u toj svojoj ljubomori doista pretjerala, što je čak i za božicu previše. Naime, Hera je postala od ljubomorne žene, osvetoljubiva, zlobna i opasna žena, a pri tomu je još i božica. Nepopravljivi 'ženskar' Zeus pak je bio posve imun na opasnost koja se pojavila u liku njegove supruge, a ponekad se Athumanunhu čini i da mu to paše. No, Hera je sve okrutnija prema svojim suparnicama i njihovoj djeci iako ni one ni ta dječica ni za što nisu bili krivi. Nesretna Semela je izgorjela, jedno Afroditino dijete rodilo se deformirano, nesretna Ija koju je Zeus pretvorio u mladu junicu u namjeri da prevari Heru prisiljena je trčati po cijelom svijetu jer su je nemilosrdno boli obadi koje je na nju poslala Hera, Lamija (Lilit grčko obličje – po Athumanunhu) je natjerana da pojede svoju djecu i poradi toga je postala strašna vampirica – kreatura noći… Eto, tako kako se Hera od idealne ženske božice pretvarala u kivnu i zlobnu božicu ona je Athumanunhu postajala sve više neomiljena, no, nije Hera oduvijek bila takva, baš kao što ni žene ne mogu biti zle i loše. Za Heru je kriv Zeus, a za ono 'zločesto' u svakoj ženi njezin muškarac. Da Zeus i muškarci ne 'vrludaju' ni Hera, a ni žene nikada ne bi bile 'zločeste' (barem tako promišlja Athumanunh, ali u tom promišljanju ništa neće tvrditi). Dakle, Hera i Zeus u svojoj vezi nisu čeznuli za ljubavi, čak naprotiv, Athumanunh će napisati da su Hera i Zeus ljubovali potajno još kao mlada božanstva u doba kada je božanska vlast bila u rukama titana. Čak i kada je Zeus sjeo na prijestolje na Olimpu moglo se vidjeti kako se on i Hera iskradaju s gozbe bogova i nestaju u svojim odajama. Mnogo puta Hera kao jadna i prevarena žena pokušava zavesti Zeusa: stavlja srebrene naušnice, posuđuje od Afrodite čarobni ženski remen kojem nitko odoljeti ne može, potkupljuje boga sna Hipnosa kako bi je Zeus sanjao u svojim snovima i poželio u svojoj javi… ali uzalud! Zeus je nepopravljiv i dalje besramno vara i laže, a Hera je sve zlobnija i bjesnija. No, opet Athumanunh pak za sve možda i ne smije okriviti Zeusa. Naime, ni Hera nije toliko podložna i ponizna. Tijekom Trojanskog rata ona zavodi Zeusa i odvlači ga u ljubavne slasti s jedinim ciljem da mu odvrati pozornost od zaštite Trojanaca kojima je Zeus naklonjen. Hera nije naklonjena čak ni svojoj djeci, pa su joj možda ipak s pravom mudri Grci nadjenuli samo zaštitu braka, ali je nikada nisu okitili i zaštitom majčinstva.
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...