Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 04.06.2006.
Mitologija naroda Južne Amerike
Huitaca – nećudoredna božica radosti
Prema mitološkim pričama plemena Muisca iz današnje središnje Kolumbije, u početku je svuda vladao mrak, a sva svijetlost bila je skrivena u Stvoritelju imena Chiminigagui, vrlo tajnovitom i dalekom biću božanskom. Poželi jednom tako Chiminigagui stvarati nešto dobroga i iz njega stane izbijati svijetlost. Najprije je stvorio dvije crne ptice koje su letjele posvuda Svijetom i nosile zrake svijetlosti, a mašući krilima stvarale su snažan vjetar i strujanje zraka koje je bilo toplo i ugodno. Tada Chiminigagui stvori ženu i nadjene joj ime Bachue (ona s grudima velikim – po Athumanunhu). Bachue je izašla iz svetog jezera držeći za ruku maloga dječaka kojeg je podigla i kasnije s njim izrodila cijelo čovječanstvo. Tako je Bachue u mitologiji Muisca zapamćena kao i božica majka (božica začetnica zakona i religijskih obreda – po Athumanunhu). Nedugo nakon što je ljudima podarila zakone i religijske obrede Bachue je zajedno sa svojim mužem nestala u svetom jezeru pretvorivši se u zmije (ovdje Athumanunh vidi neku nit sličnosti s grčkom mitologijom - Kadmo i Harmonija). Nedugo nakon nestanka Bachue s istoka se pojavio starac sjede brade imena Bochica. Bochica je ljude naučio gradnji kuća, zemljoradnji, tkanju, te drugim korisnim stvarima. Bochica je propovijedao vrijednost teškoga rada, trezvenost i dosljednu umjerenost u svemu, a istodobno je bio vrlo krut, neduhovit i sasvim ćudoredan. Ta njegova ćudorednost zasmetala je božici Huitaca (Huitaca je bila drugo obličje božice Bachue – po Athumanunhu), pa je ona došla u sukob s Bochicom. Da bi je nekako smirio Bochica ju je uzeo za ženu, ali to se nije pokazalo kao dobar potez. Huitaca je bila potpuna suprotnost Bochice, pa je ljude naučila smijati se, uživati u opojnim pićima i svemu što donosi trenutni užitak. Svojom nesmotrenošću i nećudorednošću izazvala je i same bogove, pa su se od srdžbe njihove podigle rijeke i nastale silne poplave u kojima mnogo ljudi izgubi život. Nakon toga Bochica je dograbio Huitacu i snažno je bacio na Nebo gdje se pretvorila u Mjesec, a Stvoritelj Chiminigagui pretvorio ju je u pticu sovu. Tako je Huitaca sada izlazila samo noću u obličju Mjeseca i ptice sove, a pleme Musica još i danas vjeruje da Huitaca tka njihove snove, a poglavito one dobre, jer Huitaca je shvatila svoju kaznu.
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...