Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 29.05.2006.

Mitologija Mezopotamije

Tamuz i Ishtar – u zemlji bez povratka

Tamuz, bog proljeća i vegetacije, bog neprekidnog umiranja i opetovanog bujanja prirode, svake bi godine umirao početkom ljeta kada bi nastupile suše i nesnošljive vrućine, a rađao bi se početkom prosinca (najčešće 21. prosinca – po Athumanunhu, jer tada je sve opetovano u vegetaciji ozelenjelo) Tamuz je bio najdraži mladi ljubavnik božice Ishtar, pa kad bi on umro ona bi shrvana bolom silazila u Podzemni svijet da ga potraži. No, vrata podzemlja čuvao je nepotkupljivi čuvar, pa on nije htio otvoriti vrata ni samoj Ishtar. Ona pak je njemu glasno zaprijetila da će svojom srdžbom razbiti vrata Podzemlja i tako pustiti mrtve da opetovano žive i jedu, pa će na ovom Svijetu tako biti više mrtvih nego živih. Ta prijetnja stigla je i do same božice Podzemlja Ereshkigal, starije sestre Ishtar. Ereshkigal zapovijedi čuvaru da propusti Ishtar kroz sedam vrata Podzemlja, ali pod uvjetom da ona kod svakog od sedam stražara ostavi dio svoje odjeće i nakita. Tako je kod prvih stražara Ishtar ostavila svoju tijaru, kod drugog naušnice, kod trećeg ogrlice, kod četvrtog grudne štitove, kod petog pojas, kod šestog narukvice s ruku i kolute s nogu, a kod sedmog odjeću. Tako je Ishtar pred sestru stigla potpuno gola. Čim su se srele Ishtar i Ereshkigal se dograbe u snažan hrvački zagrljaj. Ereshkigal svlada svoju mlađu sestru i i zapovjedi svojim stražarima da na Ishtar bace šezdeset bolesti koje će je zauvijek ostaviti prikovanu u Podzemlju. Tako su sada i Ishtar i Tamuz osuđeni da zauvijek ostanu u Podzemlju. No, na Zemlji se bez to dvoje božanstava potpuno ugasi ljubav. Ljudi i životinje više se nisu rađali i množili, pa je cijelom Svijetu zaprijetilo uništenja. To pak se sada ne dopadne bogu Shamashu, bogu Sunca i pravednosti. Taj najsnažniji bog Neba među svim nebeskim božanstvima hrabro se upuštao u bitke i bojeve sa svim nemanima i demonima tamnih sila mraka, pa se tako on uputi pred svoga oca Sina, boga Mjeseca i od njega zatraži da se osobno zauzme kod boga Ea, boga dubina i voda slatkovodnih, drugoga iz božanskog trojstva. Ea se odmah složi s Shamashom i pošalje svog posebnog poslanika samoj Erashkigal sa zapovijedi da odmah oslobodi Tamuza i Ishtar iz Podzemlja. Dakako, Erashkigal se nikako nije smjela oglušiti na zapovijedi Ea, pa poškropi Ishtar vodom života od koje ona odmah ozdravi. Tako su Ishtar i Tamuz mogli opetovano nakratko boraviti na zemlji među ljudima, vegetacija je listala, životinje se množile, ljudi se rađali, a na Nebo se opetovano vrati red i zakon božanski koji već prije bi uveden u doba kada je pobijeđen Kaos nepregledni.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...