Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 28.05.2006.

Mitologija drevne Mezopotamije

Enuma elish – bitka boga Stvoritelja s Kaosom nepreglednim

U drevnoj Mezopotamijskoj (Sumer, Babilon, Akad, Asirija) mitologiji Athumanunhu je najinteresantniji mit o strašnoj bitki koju zapodjenuše bog Stvoritelj i Kaos. Zapravo, to je mitološki prikaz stvaranja kako su ga zamislili drevni narodi još drevnije Mezopotamije. Mit je nazvan 'Enuma elish' (Kada gore), a zapravo to je početak, odnosno, prve dvije riječi početka mita koji ide ovako: 'Kada gore Nebo u početku nije imalo imena i kada Zemlja dolje nije imala imena. Kada nijedan od bogova još nije bio stvoren i kada nijedno ime još nije bilo nadjenuto …' Dakle, postojao je samo Apsu (more slatkovodno, muški Kaos – po Athumanunhu) i Tiamat (more slano, ženski Kaos – po Athumanunhu) izmiješani i pomiješani u Kaos nepregledni. Kaos izrodi sina svoga Mumuua (znanje, mudrost, Svijet stvarni, vremenski i prostorni – po Athumanunhu). Razdvoji tako Mumuu roditelje svoje i postadoše oni strašne zmije Lahmu i Lahamu (prvi muški i ženski prabogovi – po Athumanunhu), pa nakon mnogo eona (vječnost) od njih nastadoše Anshar (sfera Neba – po Athuamnunhu) i Kishar (sfera Zemlje – po Athumanunhu) roditelji Anuua (bog Neba koji zapovijeda silnom vojskom Zvijezda vojnika, gospodar Anunaki /podzemnih/ i Igigi /nadzemnih/ bogova – po Athumanunhu). Eh, da i tada dani postadoše dugi, jako dugi, pa se danima pridruže godine, a Anuu stvori sebi sliku Ea (sin Anuua, bog dubine koji je naklonjen ljudima i koji se zaljubi u predivnu Damkin – po Athumanunhu). Bijaše Ea vrlo mudar i silan snagom, silniji i moćniji od očeva oca Anshara i nije imao Ea sebi ravna među precima svojima. Dakle, Athumanunh korača dalje i promišlja o drevnim narodima Mezopotamije i Vama piše: Anuu bog Neba, gospodar bogova, Enlil, bog vjetrova silnih, te sin Anuuov Ea, mladolik bog slatke vode i dubina nezamislivih načine prvi Savez i postanu prvo božansko trojstvo. Požele oni tako da načine Svijet koji bi i ljudima i bogovima bio lagodan. No, prastaro trojstvo (Apsu, Tiamat i Mumuu) silno se uvrijede tim postupkom i objave otvoreno neprijateljstvo trojstvu Enlil, Anuu i Ea. Tako strašna Tiamat iz srdžbe svoje izrodi još strašnije nemani kako bi se one borile protiv bogova, a strašnu i najstariju neman Kingua postavi Tiamat za vođu. Kada bogovi vidje kakva im se strašna vojska približava svi se silno uplaše i požele odustati od bitke, no, najmlađi među njima Marduk (bog svijetla, zore i sunca proljetnog, sin Ea i Damkin – po Athumanunhu) ponudi se da on povede bitku s nemanima.. Ponuda Mardukova nije bila bez cijene, on zatraži od svih ostalih bogova da mu se prizna pravo na prijestolje Enlilovo i zatraži najljepšu među božicama, predivnu Aruru, božicu oblikovanja (s njom će kasnije Marduk stvoriti ljude – po Athumanunhu). Ostalim bogovima nije preostalo ništa drugo nego da pristanu na Mardukove uvjete. Tako Marduk ponese uz strijele, luk i koplja još i munju i vihor silni. Marduk ispusti snažan bojni poklič i prvi među bogovima pojuri na strašnu Tiamat. Tiamat strašno razjapi svoje čeljusti i ispusti snažan urlik od kojeg se sve zatreslo, ali u taj trenutak u njezino ždrijelo uleti Mardukov vihor, a on kopljem pogodi Tiamat u srce. Ostali bogovi savladaju njezine strašne nemani. Marduk raspolovi tijelo Tiamat i od jedne polovice stvori Nebo na koje postavi sve bogove (Mjesec, Sunce i sve ratnike Zvijezde, a od druge polovice napravi Zemlju koju zaodjene biljem i silnim životinjama. Zauvijek razdvoji gornje vode od donjih. Tada Marduk objavi da će stvoriti čovjeka od krvi. Na to se svi bogovi uplaše jer pomisle da će Mardok tu krv tražiti od njih, ali ih on ubrzo smiri objavljujući da će od krvi nemani Kingua stvoriti čovjeka. Tako je i bilo. Mardok prosuši krv Kingua i uz pomoć predivne Arure stvori ljude kojima zapovijedi da se moraju brinuti o bogovima i služiti im. Ostali bogovi silno se obraduju i dogovore se da će izgraditi svetište za Marduka i sebe. Bio je to Babilon, a na vrhu kule Babilonske stolovao je Marduk najmoćniji među bogovima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...