Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 20.05.2006.

Mitologija Hetita

Borba Teshuba i Ilujankasa

Ovaj mit drevnih i starovijekih Hetita koji govori o borbi između strašnog zmaja Ilujankasa i boga oluje Teshuba ima svoje dvije verzije koje su međusobno povezane. Tako se u uvodnom dijelu starije verzije mita najvjerojatnije govori o legendi Hetita po kojoj oni slave blagdan Puruli koji je u čast Teshuba, boga oluje. Po Athumanunhu to je najvjerojatnije Hetitima početak Nove godine, jer taj dio priče ima dosta sličnosti sa pričom starih Babilonaca koja u njihovoj mitologiji govori o ubijanju strašnog zmaja Tijamata. Dakle, Teshub, bog oluje molio je sve ostale bogove za pomoć u njegovom obračunu sa zmajem Ilujankasom, a na njegove zamolbe odazvala se prva božica Inaras. Božica Inaras, krasotica među božicama, u pomoć poziva smrtnoga čovjeka imena Hupasijas da joj pomogne napuniti velike posude s vinom koje će omamiti strašnoga zmaja Ilujankasa. Dakle, Athumanunh već tu primjećuje da je opetovano iskorištena stara tema mitologije, a to je ljubav smrtnika i besmrtne božice. Naime, Hupasijas pristaje pomoći božici Inaras, ali pod uvjetom da ona s njim legne i provedu noć zajedno u ljubavnim igrama. Božica Inaras na to je pristala, pa se još više uljepšala i uredila te pozvala strašnog zmaja Ilujankasa da izađe iz sigurnosti svoje pećine i pridruži joj se u gozbi. Zmaj Ilujankas nije ništa posumnjao, pa je izašao iz sigurnosti pećine u društvu svoje djece, ne sluteći da je u blizini skriven Hupasijas koji čeka da se zmaj napije, pa da ga sputa konopom koji mu je dala božica Inaras. Kad se strašni Ilujankas opio i zaspao, skriveni Hupasijas izlazi i sputava ga konopom koji mu je dala božica Inaras. Nakon toga pojavljuje se bog oluje Teshub i ostali bogovi te ubijaju zmaja. Nakon toga mit priča o tomu kako je božica Inaras odvela Hupasijasa u svoje obitavalište na jednu planinu u zemlji Taruke. Tu ona zatoči Hupasijasa i upozorava ga da nikada ne poželi gledati kroz prozor, jer tada će on vidjeti svoju ženu i djecu, pa će se njihova ljubav zauvijek ugasiti. Kako jednom božica Inaras nije došla dvadeset dana, Hupasijas se je dosađivao i napokon pogledao kroz prozor gdje je vidio svoju smrtnu ženu i djecu svoju. Hupasijas silno poželi da im se vrati, pa kad se pojavila Inaras on je zamoli da mu dopusti povratak natrag u Svijet smrtnika. Ova neposlušnost Hupasijasa silno rasrdi božicu Inaras, pa ga ona u naletu bijesa, poradi neposlušnosti, ubija. Dakle, tu je prastara tema o ljubavi smrtnika i besmrtnice, te o želji besmrtnika da se ipak vrati svom smrtnom Svijetu potpuno slična i ostalim starovijekim mitologijama. Novija verzija priče o borbi između zmaja Ilujankasa i boga oluje Teshuba pak u mnogočemu sliči na drevnu priču starovijekih Egipćana, a to je borba Horusa i Seta koju Vam je već prije opisivao Athumanunh. Dakle, po toj novijoj verziji, zmaj Ilujankas iskopao je oko i srce bogu oluje (Horus je također ostao bez očiju u borbi sa Setom zločestim – po Athumanunhu) Kako bi se osvetio zmaju Ilujankasu bog oluje Teshub obljubio je smrtnu ženu i s njom dobio sina koji će se kasnije oženiti kćerkom zmaja Ilujankasa. Bog oluje je pomoću svog sina došao natrag u posjed svojih očiju i srca, pa se nakon toga naoružao i krenuo u konačni obračun sa zmajem Ilujankasom. No, na kraju sve ipak previše podsjeća na babilonsku priču o ratu bogova u kojem prvo Mardukov sin Nebo ubija boga Zua koji je kasnije poput Ozirisa uskrsnuo, a zmaj Tijamat iz babilonske mitologije neizbježno pak podsjeća na hetitskog zmaja Ilujankasa, a sve se to događa tijekom blagovanja blagdana u kojem i Babilonci i Hetiti slave dolazak Nove godine.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...