Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 13.05.2006.

Mitologija starovijekih naroda

Mitovi i legende Hetita

Daleko iza obzorja grčke povijesti i ljudske uljudbe, mnogo prije, ležalo je carstvo tajnovitih Hetita. Bilo je to carstvo naroda koji je bio najzagonetniji od svih starovijekih naroda, bilo je to carstvo koje je bilo mrtvo davno prije nego što je počeo postojati naš kalendar. Ne samo da je to carstvo bilo mrtvo, nego je i nekim čudom zaboravljeno i misteriozno nestalo, možda još misterioznije nego mitološki opjevana Atlantida. Eh, da … sjeća se Athumanunh tih starih priča koje su njemu pričali 'Oni koji se još sjećaju' davno prije izgubljenih legendi i mitova, pa će sada on neke od tih priča napisati Vama koji ovo čitate. Tako će Athumanunh samo na trenutak opetovano tiho i neprimjetno oživjeti drevne mitove i legende Hetita koji su davno prije, gotovo dvije i pol tisuće godina prije nego smo mi počeli brojiti godine unatrag, tiho i tajnovito nestali s historijske pozornice čovječanstva. Idemo onda nekim Athumanunhovim redom:
}{}{}{ Moglo je to biti negdje u ono Prvo doba kada je započela bitka između starih i mlađih bogova. Anuu je bio mladi bog Neba koji je upravo zbacio s prijestolja svoga oca Alalusa. No, ubrzo je Anuua s božanskog prijestolja zbacio njegov sin Kumarbis. U tim strašnim bitkama između oca i sina, između moćnog Anuua i snažnog Kumarbisa rodio se monstrum koji će ugroziti i same bogove. Tako je Kumarbis stvorio snažnog monstruma diva koji će biti kadar suprotstaviti se bogovima. Mladi i snažan bog Kumarbis poslao je božici mora svog poslanika Imbalurisa sa zamolbom da mu ona dade savjet. Božica mora pozove na obilnu gozbu Kumarbisa i tu ga ona savjetuje da pošalje svog poslanika Mukisanusa bogu svih voda. Ono što se tada dogodilo Athumanunh nije baš dobro razumio, ali jasno je da je Kumarbis u nježnim pričanjima s predivnom božicom zemlje, a ne božicom mora, dobio sina kojeg je ona nazvala Ulikumis. Kumarbis je svoga sina poslao, sa svojim najvjernijim vojskovođom Imbalurisom, božanstvima Irzira, Athumanunh ta božanstva smatra božanstvima podzemlja. Dakle, Kumarbis je zapovjedio Imbalurisu da od njih zatraži, a oni su mu vjerni saveznici, da prihvate sina njegovog i postave ga na Ubelurisevo desno rame (Ubeluris bi mogao biti nešto poput grčkog titana Atlasa koji drži hetitski svijet na svojim plećima – po Athumanunhu). Nakon toga Ulikumis raste neviđenom i nezamislivom brzinom i izranja iz mora kao kula najviša i doseže Nebo na kojem vlada moćni Teshub bog oluje. Hebat, žena boga oluje, zbačena je iz svojeg hrama, pa se ona žali svome suprugu o nasrtljivosti Ulikumisa, sina Kumarbisa. Bog oluje Teshub tada odlazi i traži pomoć od samoga Ee, vrhovnog boga hetitskog božanskog panteona, koji stoluje u svojoj Apsu palači. Eea saziva skupštinu bogova i na njoj traži da se monstruozni Ulikumis odmah zaustavi. Ni sam Enlil ne razumije što se dogodilo, pa ni Ubeluris na zna da na svojim leđima nosi strašnog monstruma Ulikumisa. Moćni Eea zato zapovijedi svim starim bogovima da se otvori božanska oružarnica i da mu se iz nje donese stari bakreni nož kojim je on nekada davno odvojio Nebo od Zemlje. Zatim zapovjedi vojsci božanskih ratnika da tim istim nožem odsjeku stopala monstrumu Ulikumisu kojeg je Kumarbis stvorio da se suprotstavi samim bogovima. Bogovi kreću predvođeni Teshubom bogom oluje i upuštaju se u tešku borbu s divovskim i monstruoznim Ulikumisom. Kako se tijek bitke odvijao Athumanunh ne zna, jer je na tom mjestu drevni zapis Hetita odlomljen i nema ga, ali bez sumnje bog oluje Teshub slavio je pobjedu nad divovskim Ulikumisom. Bez svake sumnje to je još jedna od verzija o pokušaju da se uništi red koji postaviše bogovi i da ponovno zavlada kaos, ali posredovanjem moćnog Eea taj je pokušaj osujećen i spriječen. }{}{}{

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...