Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 28.03.2006.

Mitologija naroda Sjeverne Amerike

Ashiwy – ljudi čudnog izgleda

Prvi ljudi kojima su Božanska bića napučila Svijet zvali su se Ashiwy. O tome nam priča legenda plemena Zuni. Prema predaji ti prvi ljudi Ashiwy bili su doista čudnog izgleda. Naime, imali su kratke repove i jako duga uha. Kada bi Ashiwy odlazili na spavanje oni bi legli na jedno uho, a drugim bi se pokrili. Na rukama i nogama imali su među prstima plivajuće kožice kojima su izvrsno plivali. Glava i tijelo bilo im je pokriveno mahovinom. Bez obzira što su bili izvrsni plivači Ashiwy su obitavali na suhom i kretali se kopnom, a kada su konačno pronašli mjesto koje im se učinilo pogodnim za stanovanje posjetila su ih Božanska bića koja su Ashiwyma skratila uha i odsjekli im repove, okupali ih u čarobnim izvorima nakon čega je nestalo mahovine s njihovih tijela, pa su Ashiwy konačno nalikovali današnjim ljudima. Nakon Ashiwa Svijet su napučili Hopy, pa Meksikanci, za njima Kokonino, Pime, Navaho te Apachi. Tako su ljudi dolazili na ovaj Svijet, a uvijek ih je pratila tutnjava gromova od kojih je cijela Zemlja podrhtavala. Tako je to bilo do završetka četvrtog magijskog ciklusa, a onda su se na Svijetu pojavila dva čudna ljudska bića čije su glave bile prekrivene kapuljačama. Božanska bića su ih zaustavila: 'Stanite! Tko ste vi? Vi ne pripadate niti jednom narodu, niti jednom plemenu, kamo ćete vi?' Bili su to Vještica i Vještac koji odgovoriše: 'Idemo među Ashiwe.' Božanska bića su bila zbunjena: 'Vi niste njihovi i možda Vas oni neće prihvatiti.' 'Hoće, sigurno će nas prihvatiti.' Ogovorila su čudna bića Božanskim bićima. No, božanska bića nisu željela samo tako pustiti nekoga među ljude, pa su zatražila dodatna objašnjenja. 'Ljudima nosimo sjemenja biljaka u rukama. Sjeme ćemo dati poglavici Ashiwa, a on će nam zauzvrat dati živote svoje dvoje djece.' 'Zašto vam mora dati živote svoje djece?' željeli su znati Božanski stvorovi. 'Zato da bi mogla padati kiša koja će natopiti zemlju iz koje će niknuti sjemenje.' Božanska bića zabrinuto su se savjetovala, a onda odluče pozvati poglavicu Ashiwa i sve mu objasniti. Poglavica je bio vrlo zabrinut, jer prva glad već se javljala među mnogobrojnim ljudima koji su iznenada napućili zemlju u velikom broju. Na kraju poglavica je pristao i odveo je vješce k djeci svojoj. Vještica položi ruku na grudi djevojke te u njezino tijelo prijeđe magična moć. Isto to učini i vještac na grudima mladića. Nakon toga sin i kćerka poglavice umru u snu. Vješci poduče poglavicu kako će sahraniti svoju djecu i kako će sjemenje položiti u zemlju da bi ono niknulo, pa zauvijek nestanu. Drugog jutra počne padati snažna, teška i jaka kiša. Kiša je padala četiri dana i četiri noći, a petog jutra zemlja zatutnji i iz nje izađe mladić, sin poglavice, živ i zdrav. Tada počinje padati nježna kiša poput kapljica rose te i ona stade natapati zemlju. Ta kiša opet je padala četiri dana i četiri noći, a petog jutra zemlja ponovno zatutnji i iz groba izađe djevojka, kćer poglavice, živa i zdrava. Jedanaestog jutra niknu sva sila biljaka koja još i dana hrane ljude. No, kada su Ashiwe kušale plodove oni su bili ljuti, a to nije bilo dobro za ljude. Tada se pojave razne ptice i plahe šumske životinjice koje stanu jesti hranu koja je niknula iz sjemenja koje su vješci poklonili ljudima. Hrana je postajala sve blaža i sve ukusnija ljudima, ali od tog vremena ljudi muku muče s pticama i životinjama koje im svaku žetvu otimaju hranu. Tako je to još uvijek i dan danas, a sve da bi hrana bila ukusnija.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...