Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 16.03.2006.
Grčka mitologija
Asklepij – sin Apolonov
Srebroluki bog Apolon, pored toga što je bog svijetlosti, još je i bog koji može očistiti čovjeka od poroka prolivene tuđe krvi. Tako je Apolon i bog koji proriče volju svoga oca, boga Zeusa, ali Apolon je i strašni bog koji kažnjava ljude i na njih šalje bolesti, može poslati Smrt svojim zlatnim strijelama, no, opet Apolon je i milostivi bog koji može izliječiti čovjeka. Naime, Apolonov sin Asklepij je bog liječnika i liječničke vještine. Sada će Vam Athumanunh ukratko opisati tog Apolonovog sina. Apolon je svoga maloga sina Asklepija dao mudrom kentauru Hironu sa zadaćom da ga odgoji i nauči ga mudrosti liječenja. Hiron je nesebično i uz puno uloženog truda odgajao malenog Asklepija na padinama planina Peliona, pa je Asklepij ubrzo postao toliko vješt liječnik da je nadmašio i samog Hirona, učitelja svojega. (Tako to uvijek i biva i tako to uvijek i biti mora, a sve da bi Svijet i ljudski rod mogli napredovati i cvasti. Učenici uvijek moraju nadmašiti i postati bolji od svojih učitelja – po Athumanunhu i njegovim promišljanjima) Dakle, Asklepije ne samo da je liječio bolesne već je i mrtve vračao u život, no, tu Asklepije malo pretjera i unese strašan nered u red koji stvoriše bogovi. Silno Asklepij rasrdi gospodara Podzemnog Svijeta boga Hada koji se odmah požali bratu svome bogu Zeusu i podsjeti ga na iskonski početak gdje se Zeus, Posejdon i Had dogovoriše o redu i vlasti na zemlji, pod morem i pod zemljom. Dakako i sam Zeus nije bio zadovoljan Asklepijevim miješanjem u jednom uspostavljeni red. Kako Asklepije nije hinio upozorenja bogova Zeus ga iznenada pogodi munjom i ubije ga. Silna i neizmjerna tuga zavlada među ljudima koji su naprosto obožavali sina Apolonovoga. Tako su ljudi Asklepiju podigli mnoga svetišta i posvetili mu mnoštvo hramova, a najpoznatije od njih je Asklepijevo svetište u Epidauru.
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...