Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 16.01.2006.

Legenda o Alandiji

Hladne kiše Shakazeye

Upravo u tajnovitoj zemlji Wananunhy, zemlji koja je bila zauvijek prokleta. Zemlji čiji su stanovnici stalno osjećali vodu na usnama, ali i zauvijek bili žedni. U zemlji u kojoj su čak i neumoljivi Vitezovi vjetra izgubili svoje sjene, u zemlji duhova, pojavile su se strašne i opasne Hladne vatre. Bili su to ratnici koji nisu poznavali strah, ali nisu ni imali milosti za nikoga od Okolnih naroda. Nitko više nije znao odakle i kako su Hladne vatre dospjele u Wananunhu u sam Osvit vremena i nešto prije potonuća slavnih gradova. Srca Hladnih vatri bila su vatrena, ali ogrnuta tminom i hladnoćom noći, ispunjena terorom i užasom koji su već osjetili mnogi Okolni narodi pod Plavim plaštevima Zvijezda. Upravo Hladne vatre, ionako napaćenu i prokletu Wananunhu, pretvorili su u zemlju žeđi. Na bojnom polju Herofahla Hladne su vatre ukrale sjene Vitezovima vjetra i strašno se obračunale s Charyzmamha, predivnim vilama Amazonki. No, strašnu kletvu na Hladne vatre bacio je posljednji od 'onih koji su ostali' mudri starac Intosh. 'Ne dirajte nikada princezu djevojčicu s toplih mora južnih, jer zbog nje će doći u Wananunhu On, a s njim će doći opasni ratnici napadači, lutalice i osvajači, šutljivi i zagonetni, teško naoružani i oklopljeni, sve bolji od boljih stajat će pod njegovom zastavom i borit će se kao jedan riješeni da i izginu svi redom samo da Ga prate u silovitom jurišu, jer u njegovom je dahu strašna Athumazya, skriva ga još strašnija Anybeatha, a pod nogama njegova plemenita ždrijepca kreće se opasni ledeni vjetar Actyalan. Samo zbog njega u Wananuhu vjetrovi će donijeti kišu koja tu nije padala od Osvita vremena. Tada kad padnu prve kiše Shakazeye, bojno polje Herofahla ponovno će oživjeti, a svi Okolni narodi poslat će najbolje ratnike što imaju samo da se bore uz bok tih hrabrih Ledenih ratnika, samo da konačno vide tu tajnu tih najboljih i najhrabrijih ratnika koje je to Strašno i Nezamislivo vrijeme ikada zapamtilo. Tada će davno prije zaboravljen Savez predivnih vila Charyzmha i Ledenih ratnika biti još jači, a Hladne će vatre zabilježiti prve poraze.' Bilo je to upozorenje Hladnim vatrama na koje su se oni oglušili. Pojavili su se na toplim morima južnim i oteli princezu, no, ona je sada bila najljepša među najljepšim djevojkama iz tisuću amazonskih hramova Sunca. Bilo je to u toplim i vedrim ljetnim noćima, a Sychythe su tada zapamtile prve pjesme koje su pjevali strašni ratnici koji su konačno našli ono što su tražili od samog Praskozorja Vremena. Sada su ti strašni ratnici bili sve bliže toplim morima južnim, na kojima nisu viđeni od Osvita vremena. Kaos koji su izazvale Hladne vatre otmicom princeze s toplih mora južnih konačno ih je pokrenuo. Nezaustavljivo i u neviđenom broju, odjednom se pojavilo na tisuće strašnih i nezamislivih ratnih brodova koji su iz ledenih mora dojedrili na topla mora južna. U još većem broju iz šuma srebrenog bora izlazili su teško naoružani i oklopljeni ratnici koji su gradili svoje čudne i neshvatljive bojne složaje kakvi još do tog trenutka nisu bili viđeni. Stari je Intosh još jednom potvrdio Sychytama i svim Okolnim narodima: 'Svijet je star polovicu Vremena, pijesak Wananunhe crven je kao ruža koju će On pokloniti Njoj u toplim plavim Noćima, a sa sjevera konačno dolaze… Dolaze hladne kiše Shakazeye koje će samo zbog Njega konačno natopiti i zauvijek ugasiti žeđ Wananunhe.' …
… Izgledalo je da će malobrojni Alanđani napokon pokleknuti i popustiti pod sve žešćim navalama mnogobrojnih napadačkih odreda Sywolykyh Demona. No, tada je bljesnula neobična svijetlost, bolna za oči i zbunjujuća. Pojavi se trideset naoružanih ratnika, potpuno oklopljenih. Vitezovi vjetra odjednom prestanu osjećati umor, a jedan od tih oklopljenih, neobično visokih i snažnih ratnika obrati se Panđi: 'Ne bojte se Alanđani, mi smo vaše sjene s bojnog polja Herofahl, a On je još uvijek živ, samo, vi Ga tražite na potpuno krivom mjestu, a vaš put za Shonshon još ne postoji među Zvijezdama… Jednom će Vam Athumanunh napisati koga su to vidjeli Alanđani u najkritičnijim trenucima bitke u pustinjama Desertye, davno prije propalog kraljevstva, no, sutra će Vam Athumanunh još malo pisati o događajima iz Wananunhe – zemlji žeđi, o zbunjenom i preplašenom Pustinjskom narodu, o nepoznatim oblastima Desertye, o starom i mudrom Intoshu, o opasnom i negostoljubivom gradu Cardhalanhu i naravno o Njezinoj ljepoti koju ni najstrašniji krajobrazi bojnog polja Herofahl nisu mogli zasjeniti…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...