Kako je Svijet jednom ostao bez Sunca
U japanskoj mitologiji bogatoj pričama Athumanunh je pronašao jednu priču koju će Vam sada napisati. Priča govori o vremenu kada je bog Izanagi izrodio djecu svoju: božicu Sunca prekrasnu Amaterasu, boga Mjeseca Tsuki-yomi i prgavog boga oluje Susanowo. Izanagi je bio toliko sretan i ponosan na svoju djecu da im je podijelio Svijet. Božica Amaterasu vladala je Svijetlim Nebeskim poljanama, Tsuki-yoma vladao je u tajnovitim i plavetnim dvorima Noći, a Susanowo je dobio neograničenu vlast nad Oceanima.. Međutim, dok su Amaterasu i Tsuki-yomi bili zadovoljni dobivenim, Susanowo je bio toliko nezadovoljan da je svoje nezadovoljstvo iskazivao pustošeći Nebom i Zemljom. Stalno je vikao da on ne želi vladati Oceanima, već da želi vladati Carstvom Tmine Yomi. No, to je bilo nemoguće jer je ta vlast pripala božici Izanami – božici smrti i raspadanja. Tako je nezadovoljan Susanowo lutao Nebom i Zemljom, ne mareći za Oceane, izazivao nevolju i pustoš. Srdito je čupao drveće, uništavao rižišta, ljudima rušio kuće. U svojoj srdžbi izazvao je i nevolju koja pak je pogodila i same bogove na Nebu. Na Nebesima je oderao konju koži i ubacio ga je u Svetu tkaonicu gdje je Amaterasu sa svojim sluškinjama marljivo radila tkajući tkanje koje je u Svijetu i Nebesima održavalo red i poredak. Amaterasu se toliko uplašila da je užasnuta pobjegla u svoju špilju iz koje nije više htjela izaći. Cijeli Svijet, Nebo i Zemlja zauvijek su se sunovratili u vječitu Tamu. Ništa više nije moglo rasti, pa je zavladao prvobitni Kaos. Kaos se nikako nije dopadao bogovima, a najmanje Izanagiu, ocu i vladaru bogova i ljudi. Zapovijedi on tako bogovima da odmah nagovore Amaterasu da se vrati svom poslu, a Sunanowo neka primjerno kazne. Bogovi tada zapovjede pijetlima da kukuriču bez prestanka. Polovica bogova zapalilo je baklje, a druga polovica svirala je u razne glazbene instrumente. Mlada božica imena Uzume skočila je na prevrnutu bačvu i počela plesati u ritmu glazbe. Ona je tijekom plesa izvodila razne grimase i figure, pa su ostali bogovi prasnuli u grohotan smijeh od kojeg su se i Nebesa tresla. Božica Amaterasu, privučena smijehom i svirkom odškrine vrata svoje špilje: 'Što se to događa?' Željela je ona znati. Njezin brat Tsuki-yomi joj odgovori: 'Slavimo! Pronašli smo božicu ljepšu i blistaviju čak i od tebe.' Amaterasu proviri kroz vrata i ugleda svoj lik u ogledalu koji je tu postavio sam Tsuki-yomi. Dok je tako u čudu promatrala svoju vlastitu raskošnu ljepotu i divila joj se, pri tomu misleći da je to stvarno ljepše i ljupkije biće od nje, Tsuki-yomi izvuče Amaterasu iz špilje i na ulaz u špilju razvuče konop ispleten od slame: 'Dalje od tog konopa nikada više ne smiješ ići!' Zapovjedi Tsuki-yomi sestri svojoj. Tako se Amaterasu zahvaljujući smijehu, svirki i vlastitoj ljepoti natrag vratila u Svijet. Od tada Sunce više nikada nije napustilo i iznevjerilo Svijet. Što pak se Susanowa tiče, njega je stigla zaslužena kazna. Snažni muški bogovi dohvatili su ga i ošišali mu bradu te odrezali sve nokte na rukama i nogama i zauvijek ga prognali sa Svijetlih Nebeskih poljana. No, ni ta strašna kazna nije opametila Susanowa, pa on još i danas na morima i oceanima izaziva i podiže strašne oluje koje izazivaju katastrofe i mnoge nedaće kojima Susanowo iskaljuje svoju osvetu i nezadovoljstvo.
< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...