Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 30.12.2005.
Egipatska mitologija
Tajno ime boga Raa
Drevnim Egipćanima nebeska putanja Sunca predstavljala je ciklus života – od rođenja u zoru do starosti i smrti na zalasku Sunca. Tako se svake noći bog Sunca Ra borio s Demonima koji su željeli zaustaviti taj životni ciklus. Ta bespoštedna borba dobra i zla odvijala se tijekom dvanaest noćnih sati u Podzemnom svijetu i trajala bi sve do zore kada bi se Ra ponovno rodio u obličju Khepera. Athumanunh će Vam sada napisati jednu priču iz te drevne mitologije. Veliki bog Ra, onaj koji je stvorio Svijet i nadjenuo imena svim bogovima, imao je svoje skriveno, tajno ime. Dokle god je njegovo ime bila tajna, nitko mu nije mogao nauditi. Nakon što je stvorio ljude Ra je i sam uzeo ljudsko obličje kako bi vladao ljudima u Egiptu. No, s vremenom Ra je ostario, baš kao što ostare i svi ljudi, pa je postao čangrizav starac koji je ponekad i slinio. No, tajno ime i dalje mu je osiguravalo prednost i premoć nad ljudima i bogovima. Najmudrija božica Izida silno je željela da njezin suprug pravedni Oziris naslijedi Raa, pa smisli kako da Raa natjera da joj otkrije svoje tajno ime. Kamo god bi Ra krenuo Izida je uvijek bila uz njega. Dok je starome Rau društvo lijepe mlade božice godilo, lukavica Izida potajno je skupljala Raovu slinu i miješala je sa zemljom u blato. Od takove blatne smjese ona načini zmiju kobru koja ugrize Raa. Otrov krene Raovim žilama i ubrzo je on pao u agoniju. 'Nešto što nisam ja stvorio ugrizlo me!' vikao je nemoćno stari Ra. Izida mu priskoči i ponudi mu pomoć: 'Ja te mogu izliječiti, ali mi moraš odati svoje tajno ime.' Ra je pogleda ispod oka, pa reče: 'Ujutro sam Khepera, u podne sam Ra, a navečer sam Atum. Ja sam Stvoritelj Vode (Tefnut) i Zraka (Šu), Neba (Nut) i Zemlje (Geb), graditelj sam planina, stvoritelj rijeka …' No, Izida je znala da niti jedno od tih imena nije ono tajno, a naposljetku Ra nije više mogao trpjeti bolove, pa od Izide zatraži da prisegne da nikome neće odati njegovo tajno ime niti jednome bogu, niti jednome smrtniku. Izida prisegne i Raovo tajno ime iz njegova srca preseli se u Izidino srce. Sada se Izida prihvati izlječenja Raova: 'S imenom koje ja znam', poviče Izida,'neka otrov zauvijek napusti tijelo Raovo!' Bol prestade trenutno, jer Izida je održala obećanje, a Ra pak njoj iz zahvalnosti prepusti svu zemaljsku vlast nad ljudima njezinom supružniku Ozirisu pravednom, a sam Ra zauvijek napusti ljudsko obličje i preseli se sa Zemlje na Nebo. Od tog trenutka Ra putuje Nebom u svojoj barki 'od milijun godina' ,a noću posjećuje duše mrtvih i donosi im svijetlo, no, tu ga vreba stotinu opasnosti, ali te opasnosti već su druga priča.
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...