Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 29.12.2005.
Mitologija naroda Sjeverne Amerike
Nekumonta – ljekovita voda Manitoua
Ovu priču koju će sada napisati Athumanunh još i danas usmeno prenose starci naroda Irokeza, narod čija je postojbina na sjeveru današnje države New York, a pripada skupini naroda koji potječu s područja oko Velikih jezera, na svoje unuke i unučice. Evo priče. Bijaše tako u davna vremena snažan i mudar lovac i ratnik Nekumonta. Nekumonta je volio životinje i ljude, nikada u lovu nije ubijao bespotrebno, osim za hranu i krzno i to samo onda kada mu je to bilo nužno. Jedne oštre zime u njegovom selu izbije strašna pošast kuge. Mnogo je njegovih suplemenika umrlo, a onda se razboljela i Nekumontina voljena žena Shanewis. Nekumonta je bio zabrinut i neutješan, pa je jedne noći uz vatru ovako zaključio: 'Vjerujem da nam je Veliki duh Manitou sigurno podario biljke koje mogu izliječiti ovu strašnu pošast. Moram ujutro otići i potražiti ih.' Tako je puna tri dana bez odmora i predaha Nekumonta u šumama tragao za ljekovitim biljem. No, zemlja je bila smrznuta, pa nije pronašao niti jednu biljku, nikakvu mladicu, zeleni list niti vlat trave. Naposljetku umoran, iscrpljen i slab Nekumonta legne pod jedno drvo i zaspi dubokim snom. Dok je on tako spavao okružile su ga mnogobrojne šumske životinje i ptice koje su se sjećale Nekumontine dobrote i sažaljenja prema njima, pa sada sve one stanu moliti Manitoua da pomogne Nekumonti. Dakako, Manitou je čuo molitve šumskih stvorova i nebeskih ptica, pa je Nekumonti poslao čaroban san. U tom snu Nekumonta vidje svoju ženu, prelijepu Shanewis, kako pjeva i pretvara se u predivan vodopad. Shanewis je ljupko pjevala i rukom dozivala neustrašivog Nekumonta: 'Potraži me i spasi svoj narod!' Nekumonta se trgne iz sna i odmah mu posta jasno da je spas u vodi koja pada u tajnom i skrivenom vodopadu, ali gdje ga potražiti? Onda Nekumonta začuje novu pjesmu tihu, ali dovoljno glasnu. Pjevala je zemlja ispod njegovih nogu, a riječi: 'Oslobodi nas i tvoj će narod živjeti!' Nekumonta stane grozničavo i uzbuđeno kopati rukama, te uskoro iz vode šikne mlaz pjenušave vode. Nekumonta se osvježi i okupa u izvoru, te osjeti da mu bolni udovi ponovno poprimaju snagu. Nekumonta napuni svoju čuturicu vodom i požuri natrag u svoje selo. Potraži svoju Shanewis i vodom joj navlaži isušene i ispucale usne. Shanewis otvori svoje prekrasne zelene oči i osmjehne se Nakumonti. Sada je Nakumonta bio siguran da je pronašao lijek, pa okupi mlade ratnike koji još nisu podlegli pošasti, objasni im što im je činiti, te oni stanu užurbano puniti čuture na izvoru i hitro ih donoseći u selo. Svi Nekumontini suplemenici ozdraviše i kuga ih zauvijek napusti. Savjet Staraca proglasi Nekumontu poglavicom i nadjene mu ime Poglavica Ljekovite vode, pa je Nekumonta postao 'onaj koji je svojim ljudima donio Manitouv dar izlječenja.'
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...