Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 27.12.2005.
Keltska mitologija
Mač u kamenu – kralj bez mača, zemlja bez kralja
Od trenutka smrti staroga i pravednoga kralja Uthera Pendragona, silno se zavadiše baruni i vitezovi. Vodile su se neprekidne raspre i dolazilo je do međusobnih uvreda i potezanja mača među odličnicima. Tada ih u crkvu na proslavu Božića pozove posljednji među čarobnjacima, čovjek nepredvidljive ćudi, nekadašnji savjetnik kralja Uthera, tajnoviti Merlin. Nitko od odličnika i plemenitaša nije znao zašto su se zapravo okupili, ali kada su izašli iz crkve u dvorištu je stajao mač sjajne izradbe. Bio je zaboden kroz željezni nakovanj u golemu mramornu stijenu. Na stijeni je stajao čudnovati natpis: 'Tko izvuče mač iz ovog kamena, zakoniti je kralj Engleske.' Svaki je barun i vitez bio uvjeren da je baš on taj koji bi trebao postati kraljem, pa je svaki od njih ponaosob stao vući mač iz kamena i pri tomu se naprežući iz petnih žila. No, nitko ga nije izvukao ni milimetar, pa na kraju svi odustanu od tog nauma. Tada svake godine, točnije svakog prvog dana u Novoj godini, okupljali bi se odličnici iz svih krajeva nekada moćnog i ponosnog Utherovog kraljevstva, te bi upriličili turnir vitezova. Nakon toga upriličila bi se bogata gozba, pa bi nakon nje baruni i vitezovi pokušali izvući mač iz kamena. Tako je toga dana godine Gospodnje iz dalekog kraja stigao i vitez Ector, gospodar Sjeverne zemlje, sa svoja dva sina. Sinovi su nosili imena sir Kay i njegov mlađi brat Artur. Kay je bio toliko uzbuđen što će sudjelovati na turniru da je zaboravio svoj mač u konačištu. Kako mlađi Artur još nije stasao za sudjelovanje u turniru, on je bio štitonoša starijem bratu. Tako sir Kay pošalje mlađeg brata u konačište po mač. Kad je Artur stigao u konačište dočekala su ga zaključana vrata, jer su svi požurili da nazoče turniru koji se trebao odvijati. Artur je dobro poznavao prijeku ćud svoga brata, pa nije ni pomišljao da mu izađe na oči bez mača. Lutajući tako gradom u potrazi za mačem, ugleda Artur mač u kamenu koji se nalazio u crkvenom dvorištu. Mladi Artur odluči posuditi mač. Brzo izvuče mač iz kamena i odnese ga sir Kayu. Kay je odmah zamjetio da je to mač iz kamena, pa se požuri pohvaliti ocu, sir Ectoru: 'Pogledaj oče, izvukao sam mač iz kamena, pa sam ja najvjerojatnije zakoniti kralj Engleske.' No, sir Ector, bio je častan i povrh svega dobro je poznavao svoje sinove, pa Kaya i Artura odvede u crkveno dvorište i tamo od Kaya zatraži da mu pokaže kako je došao do mača. Kay sada više nije mogao lagati ocu, pa je posramljen odgovorio:'Oče, mač mi je donio Artur.' Sir Ector tada se obrati Arturu: 'Pokaži mi Arture kako si ti došao do mača!' Artur se silno uplaši i drhtavim glasom reče: 'Nadam se da nisam učinio ništa strašno. Ja sam samo posudio mač kako bih ga odnio Kayu, a kasnije sam ga namjeravao opet vratiti natrag na njegovo mjesto.' Artur to izgovori i kroz nakovanj natrag pobode mač u kamen. Sir Ector pokuša natrag izvući mač, ali mu to ne pođe za rukom. Nakon njega to pokuša sir Kay, ali ni on nije bio kadar to učiniti. Na kraju Artur dohvati mač i bez imalo muke izvuče isti iz nakovnja i kamena. Sir Ector i Kay kleknu pred Arturom. Artur je ostao zbunjen: 'Zašto klečiš preda mnom oče?' Sir Ector prizna napokon Arturu: 'Ja ti nisam pravi otac iako te volim poput rođenog sina. Tebe mi je jedne olujne noći u naručju donio Merlin, čarobnjak i tumač snova. Sada sam uvjeren da si ti sin kralja Uthera Pendragona i zakoniti kralj Engleske. Tako Artur još kao golobradi mladić postane zakoniti kralj Engleske i sa Sir Keyom, te Merlinom odluči ujediniti razjedinjenu i posvađano kraljevstvo. Artur se oženio najljepšom među najljepšim djevama kraljevstva, lijepom Guineverom, te utemeljio red Vitezova okruglog stola. Oko stola bilo je ukupno 150 mjesta, a kada bi vitez zaslugama stekao pravo da sjedne za stol, Merlinovom čarolijom na stolici od kamena pojavilo bi se ime tog viteza. Tako su mnogi slavni vitezovi zauzeli mjesta za okruglim stolom u tajnovitom Camelotu. Najpozantiji među njima bili su sir Gawain, sir Perceval, sir Lancelot i najuzoritiji među njima sir Galahad. Njihova dobra dijela i mnogobrojne pustolovine mitologija će prepričavati dok je svijeta i vijeka, jer bijahu oni među najplemenitijim vitezovima koji su ikada živjeli.
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...