Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 17.12.2005.

Grčka mitologija

Erida – kći božice noći

Erida (grč. Eris, lat. Discordia) je kći božice Nikte mračne božice noći. Erida je božica svađe i mrze je svi bogovi i smrtni ljudi, osim boga Aresa i prijateljice joj božice Enije (božice ratnog ubijanja). Iz osvete što je nisu pozvali na vjenčanje morske božice Tetide (majke Ahilejeve) i ftijskog kralja Peleja bacila je među nazočne božice zlatnu jabuku iz vrta Hesperida na kojoj je pisalo 'Najljepšoj'. Za jabukom su nesmotreno posegnule čak tri prekrasne božice Atena, Afrodita i Hera. Svaka od tri nabrojanih božica poželjela je jabuku za sebe, Nastala je silna svađa i pomutnja koja je kasnije postala i uzrokom Trojanskog rata. Inače Erida u borbi prati s desna boga Aresa, dok mu je s lijeva božica Enija. Ponekad Erida pojuri ispred svih i posije svađu i zapodjene kavgu među ratnicima, iza nje nastupa Enija pa nastaje bijesno i nepotrebno ubijanje i razaranje. Eridina kćer je božica Ata (božica prijevare) i božice Lite (božice uzaludnim zamolbi – prema Athumanunhu to su one zamolbe koje se nikada neće ispuniti).

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...