Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 16.12.2005.
Mitologija Mezopotamije
Sraz Ereshkigal i Nergal - božice plodnosti i boga neplodnosti
Strašna je kob pogodila zanosnu i bajnu božicu plodnosti Ereshkigal. Naime, bila je toliko lijepa i poželjna da je poradi njezine naklonosti zamalo izbio božanski sukob između muških bogova mezopotamijske mitologije. Da se to ne bi dogodilo, gospodar Neba moćni Anu, pozove božicu ljepoticu i od nje zatraži da se zavjetuje da se nikada neće zagledati niti u jednog boga, ali niti u jednoga smrtnika. No, Sudbini nisu mogli izbjeći niti bogovi, a tako niti predivna Ereshkigal. Tako se Sudbina, u ona davna i zaboravljena vremena odlučila poigrati s Ereshkigal, pa je ona prekršila svoj zavjet dat svemoćnom Anuu. Poradi toga pak silna nesreća pogodi smrtne ljude što se niti malo ne dopadne Anuu. Što se doista dogodilo napisat će Vam sada Athumanunh. Dakle, Sudbina je odredila da se božica ljepotica Ereshkigal zagleda u strašnog i nikome poželjnog boga Nergala, boga kuge i neplodnosti. Upravo Nergal bio je najveći protivnik Ereshkigal koja je bila božica plodnosti i bujanja. No, kakav bio da bio Nergal je ipak bio muškarac i nije odolio čarima Ereshkigal. Međutim, njihovo božansko spajanje nije uspjelo, pa je Zemlju pogodila strašna glad. Ereshkigal je bila tužna jer joj Nergal nije ispunio očekivanje, a Nergal je bio strašno srdit jer se nije pokazao kao pravi muškarac. Dok se dvoje božanstava durilo i bjesnilo samo na sebe na Zemlji je zavladala neopisiva glad. Kako je Ereshkigal zanemarila svoje obveze oko rasta biljaka one uopće nisu nicale iz zemlje, a nesmotrenost Nergala povećalo je nazočnost kuge među ljudima koji su umirali. No, kaos nije smio zavladati, pa se u sve umiješao moćni gospodar Neba i vladar svih bogova Veliki Anu. Veliki Anu jednostavno odluči da se Ereshkigal i Nergal moraju vjenčati, a potajno je podario Nergalu muževnost u namjeri da iz njegove strasti prema Ereshkigal potakne rast i bujanje usjeva koji će nahraniti smrtne ljude, pa i same bogove. Za sve oko organiziranja Anu zaduži boga Kakua. Kaku je sišao niz stepenice Neba i kroz Sedam svetih vratiju došao do Ereshkigal koja je tugovala u podzemlju. Kaku pruži Ereshkigal zdjelicu ječmene kaše i poduči je kako će njome nahraniti Nergala koji će nakon toga postati pravi i strastven muškarac. Ereshkigal je bila presretna, ali nije ni sanjala da je Anu odlučio staviti nju i Nergala na još jednu kušnju kako bi bio siguran da se to dvoje nikada više neće porječkati i ljudima donijeti glad i pošast kuge. Anu zapovijedi da se Nergal oslobodi svih dužnosti na Nebu i da se može spustiti kroz Sedam svetih vratiju k predivnoj Ereshkigal, ali pod jednim uvjetom! Uvjet je bio da se Nergal morao prvog dana i noći s Ereshkigal suzdržati od sjedanja u njezino prijestolje, nije smio ništa pojesti i morao se suzdržati od njezinih čari. Nergal je bio snažnog karaktera, lako je odolio da ne sjeda u prijestolje Podzemlja, odolio je hrani, ali kada se Ereshkigal pred njim okupala i zaodjenula u prozirni ogrtač, Nergal je na sve zaboravio i u njemu bukne snažna muškost koju mu je osobno podario Anu (Nergal za to nije znao – po Athumanunhu), pa je Ereshkigal obljubio prve noći, druge, treće … sedme noći. I Nergal i Ereshkigal izgarali su od strasti, no, sedmog jutra pojavi se Anu i zapovjedi Nergalu da napusti Ereshkigal poradi toga što nije ispunio njegovu zapovijed o prvoj bezgrešnoj noći. Ereshkigal je bila potpuno izbezumljena poradi toga, pa je počela ucjenjivati Anua da će skroz opustošiti Zemlju. (Ovdje se priča prekida, a nastavlja se u trenutku kada je Anu još više pojačao muškost Nergala i ponovno ga uputio u Podzemlje) U podzemlju je Nergal svrgnuo Ereshkigal s prijestolja u koje je zasjeo on (dakle, po Athumanunhu Anu je lukavo postupio, jer ako Ereshkigal ne sjedi u prijestolju više ne može ni prijetiti glađu) Nergal je pak od tada, a opet po Anuovoj zapovijedi svake noći redovito obljubio Ereshkigal koja je ujutro zadovoljno obnašala svoje dužnosti oko rasta biljaka. Na kraju su svi bili zadovoljni Ereshkigal je konačno imala Nergala samo za sebe, Nergal je bio najmuževniji od svih bogova (zahvaljujući mudrosti Anua prema Athuamnunhu), biljke su rasle i bujale, ljudi su dobivali hranu, a bogovi žrtve darovnice od zadovoljnih ljudi. Red je ponovno zavladao, pa je Anu mogao biti neko vrijeme miran i spokojan.
| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...