Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 30.10.2005.
Mitologija Sjevernoamričkih naroda
Glooskap i Wasis – legende sjevernoameričkih naroda (pleme Algonquin)
Bio je Glooskap veliki i moćni ratnik, bio je bog gospodar ljudi i divljih životinja. Borio se u mnogim bitkama za dobrobit ljudi i bogova, pa je tako u jednoj bitki pobijedio sve Sablasti Noći, u drugoj pak sve Duhove Dana. Tako nakon dugih i slavnih pohoda odluči Glooskap da se konačno vrati kući svojoj ženi. No, kod kuće ga je čekalo iznenađenje. Čim je ušao u kuću žena ga je jedva pogledala i pozdravila, jer bila je prezaposlena stvorenjem koje je ležalo na toplim kožama. 'Što je to?' Zbunjeno je pitao Glooskap, a žena mu je odgovorila: 'To je moćni Wasis, služim mu danju i noću, a sada te molim da budeš tih, jer ako ga probudiš bit ćeš u velikoj nevolji.' Glooskap se bori sa svim bićima znanog i neznanog Svijeta, s duhovima, sablastima, zvijerima, vragovima svih vrsti i veličina, ali ovakvo biće još vidio nije. 'Ja se za takvog nasilnika ne bi brinuo.' Zaključio je Glooskap kada je pogledao maleno biće. No, žena mu je uz smiješak odgovorila da nemaju izbora, jer on drži njihovu prošlost u jednoj ruci, a u drugoj ruci drži njihovu budućnost i da je to biće zapravo gospodar Svijeta. Glooskap se naljuti i srdito odgovori ženi: 'Neka je on gospodar cijeloga Svijeta, ali nije moj!' Sada Glooskap stane vikati: 'Ja sam gospodar ljudi i divljih životinja i mene nitko pobijediti ne može!' Maleno biće otvori oči i samo mirno nastavi gledati moćnog Glooskapa. Glooskap sada odlučno i prijeteći zakorači prema malenom biću, te srdito progovori: 'Ja se tebe ne bojim!' Maleno biće imena Wasis i dalje ga je mirno gledalo i nešto nerazumljivo odgovorilo. Glooskap pa sada zauzme svoj borbeni stav i poviče: 'Ja sam najjači!' Wasis pak je mirnu sisao grudicu javorova šećera. Ovo razljuti Glooskapa, pa on snažno stane izvikivati svoj bojni poklič, Wasis pak mu uzvrati istom mjerom, te stane vrištati. Što je snažnije Glooskap vikao, Wasis je snažnije vrištao. Odjednom Glooskap osjeti da mu glava puca od Wasisove dernjave, pa odluči da otpleše ples Sablasti i otpjeva pjesmu koja suzbija vragove. Zatim Glooskap otpleše ples Duhova i otpjeva pjesmu koja oživljava mrtve. Nakon dužeg vremena Wasis konačno prestane vrištati, a Glooskap klone na koljena pred njim. Wasis razvuće svoje malo lice u osmjeh širok poput Svijeta i mirno prozbori: 'Gu.' Glooskap umoran od svega klone i zaspe pored malog Wasisa.
Zato sada dobro upamtite što će Vam napisati Athumanunh. Svaki puta kada vidite malo dijete da sjedi na podu i smije Vam se preko cijelog lica i guguće svoje 'Gu, gu.', a bez nekog vidljivog razloga, budite uvjereni da Vam priča priču kako je pobijedilo velikog ratnika Glooskapa, ratnika koji je pokorio Svijet, ali je klonuo pred malenim djetešcem. Sve tamo od početka Svijeta, pa do dana današnjeg i sve do svršetka Svijeta, maleno djetešce je jedino biće s kojim je teško izvući deblji kraj. Djeca su najiskrenija i duhom najbogatija bića koja su ikada stvorena u tajnama Svijeta.
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...