Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 16.10.2005.

Bogovi rata iz mitologija

Guan di – kineski bog rata

Još jednom u svojim koračanjima Athumanunh je kroz davno prije zaboravljene legende, drevnih naroda koji su svoje živote posudili od povijesti, a svoje tajne pisali nježno poput leptira, a opet istodobno uzbudljivo poput ljetne oluje, izvukao ispod stoljetne prašine još jednog mitološkog ratnika, ljudskijeg boga rata, baš onakvog kakvog Athumanunh voli sresti u svojim koračanjima kroz mitologije drevnih nam naroda. Dakle, radi se o kineskom bogu rata imena Guan di. Međutim, u prastarom kineskom 'Romanu o tri kraljevstva' Athumanunh pronalazi još imena ovog veličanstvenog ratnika za kojeg će nemiri opet napisati – neka vrsta istočnog Robin Hooda – da ovaj bi mogao biti baš ta istočna inačica, a sada pročitajte i sami zašto. Drevni su ga Kinezi nazivali još i Kuan ti, Kuan Yu, Guan Yu, te Guan Zhong. Upravo ovaj Guan Zhong Athumanunhu se učinio stvaran, kao da je stvarno postojao i bio je živ čovjek koji je poradi svoje ratničke nesebičnosti i velikodušnosti posmrtno od cara Wena 1120. godine odlikovan titulom kneza, a 1128. godine carskim dekretom postaje – princ ratnika i boraca za Civilizaciju, da bi na kraju od cara Wan Lia dobio 1594. godine titulu vjernog i lojalnog božanstva (di) čime je stekao mitologijsku slavu boga rata i bitaka, sljedbenika Neba i moćnog zaštitnika carstva i cijelog naroda. Narod pak ga je nazvao – pravednikom koji pomaže slabijima i štiti Nebo i carstvo. No, nije bio sam, vjerno su ga pratila još dvojica samozatajnih ratnika koji su mu u svemu pomagali bez pogovora. Bili su oni mesar Zhang Fei i prodavač slamnatih sandala Liu Bei (kasnije će on utemeljiti dinastiju Shu Han iz Sichuana). Ta trojica 220. godine postaju nebeski ratnici pravednici i njihova plemenita dijela dopiru čak do drevne Mandžurije. Kult Guan di svoj vrhunac doseže upravo u vrijeme mandžurske dinastije kada su opkoljeni carski vojnici izgubili svu nadu i volju za borbom, te padali pokošeni strijelama poludivljih hordi Mongola, odjednom na nebu ugledali Guan dia s velikom helebardom (vrsta koplja i sjekire u jednom) u rukama. Izgleda da im je to ulilo novu snagu i volju za bitkom, pa su izdržali i na kraju pobijedili mrskog im neprijatelja. No, dobro reci već jednom Athumanunh, pa tko je taj Guan di!? Prikazivan je Guan di kao visoki div, dugačke brade, grimiznog lica, očiju mitološkog feniksa i obrvama koje su činila dva dudova svilca. Često je prikazivan kako stoji iza svojeg konja u punoj bojnoj opremi. Lijevom rukom drži tešku helebardu, a desnom miluje svoju gustu bradu. Ponekad u ruci ima Chun qiu (jedno od konfucijanskih dijela). Narod drevni kineski sjeća ga se još i kao 'Velikog ratnika koji je uništio sve demone' ili kako bi to ti simpatični ljudi izvorno rekli – Fu mo da di. Interesantno je i to da je štovan i kao veliki zaštitnik književnosti, a molili su ga ne samo da ih zaštiti, već i da im pomogne u rješavanju općih problema kako osobnih, tako i nacionalnih, te državnih. Posvećeno mu je preko 1600 službenih hramova, ali i brojna manja svetišta diljem drevne Kine u doba Mandžura. Današnji pak kineski seljaci još uvijek slave svetkovinu na dan 13. svibnja koja je upravo u čast djelima Guan dia.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...