Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 08.10.2005.
Bogovi rata iz mitologija
Ares – bog jarostnog rata (grč. Ares, lat. Mars)
Ares je sin Zeusa i njegove supružnice božice Here, a suprotnost mu je Atena – božica promišljenog rata. Dakle Grci su u svojoj mitologiji stvorili dva ratna božanstva, jedno za mudro i promišljeno vođenje rata, a drugo za jarostni, rat u slijepom bijesu i neizvjesnom ishodu, bog je divljeg i nepromišljenog ratovanja i masakriranja. Ares je za razliku od Atene, sestre svoje, rat volio poradi bijesnog i nepromišljenog ubijanja i krvave borbe na bojnom polju. Aresu nije bio važan uzrok rata, a isto tako nije mu bio važan ni sam ishod rata. Jednostavno Aresa je radovao ratni poklič, bojna vreva, zveket oružja i miris prolivene tople krvi. Jednako ga je oduševljavala smrt ratnika kao i hrabrost ratnika. Pomagao je svakome tko bi bio spremana da naruši mir, a poradi tih svojih osobina nije bio voljeni ni od bogova, a ni od ljudi. Čak mu je i sam Zeus više puta zaprijetio da ga samo to što je njegov sin sprječava da ga zauvijek ne baci u mračne dubine Tartara. Nije bilo bitke u mitologiji u koju se nije upleo Ares. Na bojišnici se pojavljivao iznenada opremljen velikim štitom, oklopom i brončanim mačem kojim je sijao smrt. Redovito bi ga u borbi pratili njegovi sinovi Dim i Fob (Strava i Užas), a ispred Aresovih bojnih kola jurile bi Erida (božica Svađa) i Enija (božica ratnoga klanja). Ares je besprijekorno vladao ratničkim umijećem, ali nije bio pouzdan, pomagao bi na trenutak jednoj, pa onda bez ikakva povoda drugoj sukobljenoj strani. Usprkos svojoj spretnosti i umješnosti nije bio nesavladiv. (Sjetite se što Vam je napisao Athumanunh prije. Uz pomoć božice Atene Aresa je ranio kopljem smrtnik Diomed vođa Agrejaca pod Trojom) Ares je ranjen zaurlao poput deset tisuća ratnika, te se jaučući povukao s bojišnice na Olimp. Podlegao je i dvojici mladih titana, Otu i Efijaltu, a i Heraklo ga je jednom pobijedio. Ipak, na kraju, Ares je lijep, mladolik i stasit muškarac, jedan od ljepših bogova s Olimpa, iako vojnički pretjerano grub, ali je kao takav privlačio pozornost mnogih božica i smrtnih žena. Njegovim udvaranjima podlegla je i sama Afrodita, pa je s Aresom izrodila Dima, Foba, Erosa i Anterosa, te prelijepu kćerku Harmoniju. Nisu mu odoljele ni neke druge božice i smrtne žene, no o njima neki drugi put. Ares se u mitologiji smatra i praocem ratobornih žena ratnica Amazonki.
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...