Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 07.10.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Neoptolem (Pir) – sin Ahilejev

Neoptolem je bio sin Ahileja i njegove ljubavnice Dejdamije, a nazivan je još i nadimkom Pir (Pyrrhos – riđokosi, poradi njegove boje kose). Neoptolem se rodio na otoku Skiru, a majka mu je bila kćer skirskog kralja Likomeda. (Sjetite se Athumanunh Vam je pisao da je Tetida, majka Ahilejeva, sakrila kod Likomeda Ahileja preodjevenog u ženske oprave kako ne bi pošao u rat pod Troju) Kad je Ahilej pao u bitki za Troju, Odisej je pozvao u rat njegova sina Neoptolema, jer božica Sudbine zapisala je da Troja bez nazočnosti mladog Neoptolema nikada neće pasti. Mladi Neoptolem s velikom je radošću prihvatio poziv Odiseja i odmah je zauzeo mjesto svoga oca među veličanstvenim ratnicima Mirmidoncima. Iako je bio mlad (Athumanunh će napisati 'premlad za bitke', dječaku nikako nije mjesto u bitki i najveći je grijeh svakoga zapovjednika koji u borbu povede dječake ili djecu, to se ne smije raditi!!! Strašne se stvari mogu dogoditi kad dječaci preskoče svoje dječačke nepodopštine i postanu prerano ljudi! Athumanunh zabrinuto to tvrdi i boji se toga) Neoptolem se isticao svojom hrabrošću, odvažnošću i snagom. N., nikada nije postigao slavu svoga oca, jer upravo njemu se dogodilo to čega se Athumanunh boji. Prerano odraslom dječaku Neoptolemu nedostajala je upravo 'ratnička velikodušnost', ili da bi svi razumjeli nije imao respekt prema protivniku, nije imao toliko potrebitu ratničku i vojničku ljudskost. Kada nema vojničke i ratničke ljudskosti onda se dešavaju strašne stvari, opet će Athumanunh napisati da svi razumiju – dešava se zločin. Upravo te neoprostive zločine napravio je mladi Neoptolem u Trojanskom ratu. Upravo Neoptolem na čelu Mirmidonaca napao je Prijamovu kraljevsku palaču i dakao zauzeo je, ali tamo je bez imalo milosti za starca koji više ni nije imao za što živjeti (izgubio je sve svoje sinove u ratu, pa i sam Ahilej je bio zgranut njegovom nesrećom), počinio prvi zločin. Ubio je Neoptolem starog Prijama pred očima njegove žene, snaha i unuka. Potom je bez milosti za žene i djecu sve sasjekao svojim mačem. Zgranuti su bili i sami prekaljeni ratnici Mirmidonci. Ipak, bogovi ga nisu kaznili (Athumanunh je već napisao da su temeljni krivci oni koji povedu dječake u rat, dakle, Odisej i Agamemnon, a oni su obojica dobrano kažnjeni od bogova), već se sretno vratio iz Trojanskog rata. Neoptolem je naslijedio prijestolje svoga djeda Peleja u Ftiji, oženio se Hermionom, kćerkom Menelajevom, koja je zapravo voljela Oresta, sina Agamemnovog. Kako je Neoptolem loše postupao sa svojom suprugom ubio ga je sam Orest. Na kraju jedno objašnjenje. Nemojte slučajno izjednačiti Neoptolema riđokosog (Pira) s onom – Pirovom pobjedom. To nije to! Pirova pobjeda zapravo je pobjeda epirskog kralja Pira nad Rimljanima 279. godine p. K. kod Auskula u Apuliji. Naime, u toj bitki kralj Pir pobijedio je uz strašne gubitke vlastitih vojnika, pa je poslije bitke shrvan bolom za svojim vojnicima uzviknuo: 'Još jedna ovakva pobjeda i ja sam uništen!' Evo, to je ona tzv. 'Pirova pobjeda' , a mladi Neoptolem s tim nema nikakve veze.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...