Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 02.10.2005.
Mitološki ratnici i junaci
U dvanaestoj zadaći posao Herakla bio je da se spusti u Podzemni svijet i sa sobom natrag dovede psa Kerbera. Kerber je pas čuvar Podzemnog svijeta i zadaća mu je da u Podzemni svijet ne pušta žive, a niti iz njega mrtve. Bilo je to mitsko čudovište s tri glave. Kad je Heraklo sišao u Podzemni svijet putom je sretao mnoge prijatelje i legendarne junake davno prije prošlih vremena. Neki od njih Herakla su pozdravljali prijateljski, ali su mu neki i prijetili i grozili se. No, Heraklo ostane miran i staložen, te nastavi svoj put, jer znao je da su to samo tek puke sjene. Bog i gospodar Podzemnog svijeta Had, u nazočnosti svoje predivne supruge Persefone osobno je pozdravi Herakla i interesiralo ga je poradi čega se spustio u njegovo carstvo iako nije bio pozvan. Kad mu je Heraklo objasnio nakanu i svoju zadaću Had se uz odobrenje nasmijao: 'Pas je tvoj, ako ga uzmogneš povesti sa sobom.' Heraklo skupi svu svoju snagu i stane gušiti Kerbera, nešto poput onoga što je učinio nemejskom lavu, ali ovdje nije išao do kraja, jer Kerber mu je bio potrebit živ. Tako kada se Kerber primirio i postao poslušan, poput svakog psa, Heraklo ga izvede iz Podzemnog svijeta i stane ga voditi sa sobom. Putom kojim su prolazili, a Kerber je cijelim putom slinio, režao i zavijao, baš kao pas, a na mjestu gdje bi njegova slina dotakla tlo, niknuo bi otrovni jedić. (Evo, sada Vam je Athumanunh i tajnu podrijetla otrovnog jedića otkrio) Dakle, kad je Heraklo s Kerberom stigao u grad Tirint, njegov bratić, mikenski kralj, zamalo je zanijemio od straha. Nikako nije mogao doći k sebi, pa je na kraju zamolio Herakla da Kerbera vrati natrag u Podzemni svijet. Bio je to kraj Heraklovih poslova i on postane bog. No, Smrt (opet Athumanunh piše velikim slovom onda kada na smrt misli kao mitološko biće) je na kraju ipak odlučila da uzme dio koji joj je od početka pripadao. Dakako bio je to onaj smrtni dio Herakla, koji je stekao rođenjem među ljudima, onaj ljudski dio, dok je onaj besmrtni dio ostavila bez posebne pozornosti i interesa za nj. Herakla je ubila njegova žena kada mu je dala košulju natopljenu smrtonosnim otrovom, međutim to je druga priča i o njoj jednom drugom prilikom. Tako je Heraklov smrtni dio završio u Hadu, gdje mu sjena luta među svim legendarnim junacima, a onaj besmrtni, božanski, dio zauvijek je ostao živ i nepobjediv, a zadaća Heraklova bila je straža na vratima raja. Nitko tko zaslužio nije nikada nije prešao vrata raja, čak ni silom, jer tamo je veličanstveni božanski stražar Heraklo.
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...