Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 25.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Heraklo (Herkul) – (grč. Herakles, lat. Hercules – sin boga Zeusa i tirintske kraljice Alkmene)

Najveći mitski ženskar, Zeus vladar bogova i ljudi, upuštao se u brojne ljubavne veze sa smrtnim ženama, što je božicu Heru, njegovu ženu dovodilo gotovo do stanja ludila i pričinjavalo joj mnoge boli i patnje. Sva djeca rođena iz veze boga Zeusa sa smrtnim ženama bila su polubogovi, a najveći među njima bio je Heraklo kojemu je božica Sudbina namijenila da bude zaštitnik bogova i ljudi. Iako je heraklo bio gorostasnog rasta i raspolagao divovskom snagom njome se nije služio samo da bi stekao slavu, već ju je nebrojeno rabio za boljitak čovječanstva. No, iako je bio polubog imao je i Heraklo svoje ljudske slabosti i vrline. Učinio je više od drugih junaka iz mitologije, ali je i više trpio. Zeus je na prijevaru obljubio Heraklovu majku Alkmenu, preobličivši se u njezina muža Amfitriona, kada je ovaj bio daleko od kuće u ratnom pohodu. Zeus je zapovjedio Vremenu da uspori svoje protjecanje, pa je noć u kojoj je obljubio Alkmenu trajala tri puta duže od uobičajene. Kad se Amfitrion slijedećeg jutra vratio kući Alkmena je toliko bila iscrpljena prethodnom noći da ga uopće nije mogla dočekati. Naime, prespavala je cijeli taj dan, a ispod srca nosila je Zeusovo čedo. Stari razmetljivac Zeus pak se svima na Olimpu hvalio da će se uskoro roditi njegov sin koji će zavladati kućom Perzejovom i postati veliki junak, a ime će mu biti Heraklo (Herina slava). Kad je za to doznala Hera ona se silno razgnjevi (možda ne toliko zbog tko zna kojeg Zeusovog preljuba, već zbog samog imena ploda preljuba, po Athumanunhu), pa odmah ode k zeusu, te ga odluči prevariti. Hera je upitala Zeusa: 'Prisežeš li da će dijete koje se danas rodi u rodu Perzejevu biti kralj Mikene?' Zeus se samo nasmijao i dao Heri svečanu prisegu, misleći da se radi o Heraklu. Hera brže bolje pohita u Mikenu, tamo začara Alkmenu i odgodi joj porod za cijeli jedan dan, a požuri rođenja Euristeja, bratića Heraklovog. Zeus više nije mogao povući danu prisegu, pa je morao pristati da Euristej postane kralj Mikene umjesto Herakla, ali je prinudio Heru da pristane na to da Heraklo postane bogom ako izvrši dvanaest zadaća koje mu zada Euristej. Hera je dakako pristala. U međuvremenu Alkmena je razabrala da je ona postala razdorom između Here i Zeusa, pa se uplaši i malog Herakla ostavi izvan zidina grada. Ovo se ne dopadne Zeusu, pa on zatraži od svoje kćeri Atene da namami Heru na mjesto gdje je ležao Heraklo, nejako dojenče. Atena posluša Zeusa i namami Heru govoreći joj pri tomu: 'Pogledaj hero ovo dojenče, kakva li to mora biti majka kada ga ovako bespomoćnog ostavi ovdje. Uzmi dojenče i nahrani ga mlijekom tvojih grudiju inače će umrijeti.' Dakako, Hera se smilova nad djetetom i dopusti Heraklu da se nahrani na grudima njezinim. Hera nije ni slutila da je time Heraklu spasila život. Kasnije Atena je uspjela vratiti Herakla Alkmeni prekorivši je riječima: 'Čuvaj ga kako valja!' Kad je minula godina dana Heraklova života Hera ponovno pokuša ukloniti Herakla iz svijeta živih. Ona posla dvije zmije plavih krljušti da zarinu svoje otrovne zube u dječaka i tako ga ubiju. No, slijedećeg jutra Alkmena pronađe malog Herakla kako sjedi i guče u svom krevetiću, te se igra s mrtvim zmijama. Dječačić je naime zadavio obije otrovnice golim rukama. Bio je to tek jedan od mnogobrojnih čudesnih poduhvata koje će izvesti Heraklo.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...