Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 11.09.2005.
Grčka mitologija
Tetida – (grč. Thetis, kćer boga Mora Nereja i Doride, majka Ahilejeva)
Tetida je bila lijepa, dobrodušna i dobroćudna, vrlo ljubazna, ali sreća joj nije bila naklonjena baš kao i smrtnim ženama tih osobina. Istodobno su je poželjeli (seksualno iskoristiti) dva najmoćnija boga Olimpa, silni Zemljotresac Posejdon i moćni gospodar munji i gromova, vrhovni bog Olimpa i najveći ženskar u mitologiji Zeus. Baš taj nepopravljivi ženskar Zeus, kad je saznao za proročanstvo da će njezin sin nadmašiti svoga oca, prisilio ju je da se uda za smrtnika ftijskog kralja Peleja. Doduše, kralj Pelej bio je velikodušan čovjek, nekada moćan ratnik, sada u godinama, odvažan i pun ljudskih vrlina, veliki poštovatelj ćudoređa. Ne bi Athumanunh mogao kazati da Tetida nije voljela Peleja, prije bi bilo da se njih dvoje nisu razumjeli. Rodila je Tetida Peleju sina Ahileja kojeg je okupala potajno u vodama rijeke Stiks, te ga je potom željela prekaliti čarobnom vatrom podzemlja kako bi postao potpuno neranjiv, ali u tom naumu zatekao ju je sam kralj Pelej koji je pomislio da Tetida želi ubiti malog Ahileja, pa je na svoju ženu potegnuo mač. Tetida se silno uplašila i pobjegla zauvijek ostavljajući muža Peleja. Kao majka brinula se za Ahileja brižno i s puno ljubavi, a kada je saznala za proročanstvo koje je Ahileju namijenila božica Sudbina (Usud), pokušala je i to spriječiti kao i svaka majka, ali protiv Sudbine nemoćni su čak i bogovi. Spasila je boga Hefesta kad ga je Hera bacila s Olimpa poradi njegove tjelesne mane, pomogla je bogu Dionizu kad ga je proganjao kralj Likurg, a pomogla je i samom Zeusu kada su ga bogovi Olimpa u svom nezadovoljstvu njegovim vladanjem privezali za prijestolje s kojeg se nije mogao pomaknuti. Naime, Tetida je poslala storukog diva (hekatoniri) Brijareja koji je oslobodio Zeusa. Naime, upravo na njezinoj svadbi došlo je do spora oko zlatne jabuke razdora koju je nezadovoljna Erida (Discordia) božica nesloge i svađe podmetnula Heri, Ateni i Afroditi, a što će kasnije dovesti do Trojanskog rata. No, o Eiridinim nepodopštinama neki drugi put.
| < | rujan, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...