Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 09.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Kada su se bogovi povukli s bojišta, Ahilej je i dalje kosio redove Trojanaca, pa kad je to vidio Prijam zapovijedi da se velika Skejska vrata otvore i da se iza visokih zidina sklone svi vojnici Troje, te se tako spase od bijesa Ahilejeva. Dok su se trojanski vojnici izbezumljeni spašavali bježeći kroz Skejska vrata jedini koji se još opirao Ahileju bio je Agenor koji ga je zadržao taman toliko koliko je bilo potrebito da se svi preživjeli trojanski vojnici sklone iza zidova, a kada je kroz Skejska vrata prošao i posljednji Trojanac, za njim je pohitao i Agenor. Međutim, pred Skejskim vratim ostao je Hektor koji nije želio bježati. Stajao je tamo nepomičan kao da ga je baš tu prikovala božica Sudbina (Athumanunh piše sudbina velikim slovom onda kada razmišlja o božici Moiri – božici Sudbine). Zaprepašteni trojanski ratnici skamenjeno su gledali kako Hektor stoji sam ispred velikih Skejskih vrata i čeka Ahileja. U tjeskobnoj tišini Prijam je molio sina: 'Hektore, sine moj, ne čekaj onog čovjeka jer je mnogo jači od tebe. Povuci se iza bedema, jer ako nam ti padneš past će i Troja!' Majka Hekuba također je plačnim glasom molila Hektora da se povuče u sigurnost zidina: 'Dijete moje, poslušaj oca! Brani se unutar zidina, jer tu će te vani ubiti i tijelo tvoje ahejskim psima baciti!' No, Hektor je razmišljao drugačije: 'Ako sada odstupi mnogi će ga okriviti za propast vojske koju je poveo na Ahejce van zidina Troje i što je na vrijeme nije vratio unutar zidina kada je Ahilej navalio sa svojim Mirmidoncima. Ništa mu drugo nije preostalo nego da se ogleda s Ahilejom. Onda pak mu je na pamet pala nova misao – skinut će kacigu, koplje nasloniti na zidine i otvorenih ruku poći će u susret Ahileju. Svečano će mu se obvezati da će izručiti Helenu i vratiti sve blago koje je ukrao Paris, podijeliti sve blago troje na dva jednaka dijela, pa neka Ahejci uzmu dio koji žele i vrate se svojim kućama. Onda je ipak odbacio tu zamisao.'
Hektor nije trebao dugo čekati Ahileja koji se pojavio iz smjera planina Ide kamo ga je odvukao bog Apolon u liku trojanskog junaka Antenora. Krenuo je jarostan Ahilej na sama Skejska vrata, a pelejsko mu koplje blještalo u ruci. Zlatni mu je oklop sijao kao sunce na nebu kada nema oblaka. Kad ga je Hektor opazio, iznenada je izgubio odvažnost, te stao bježati. Ahilej je poput planinskog orla kada opazi zeca jurnuo za njim. Hektor je trčao stazom od bedema prema šumi, a zatim prema divnim izvorima u kojima izvire Skamandar. Tako je trčao hrabri Hektor, a proganjao ga je još hrabriji Ahilej. Tri puta tako su obojica optrčala visoke zidine Troje, a ništa se nije dogodilo. Niti je Hektor mogao pobjeći, niti ga je Ahilej mogao dostići. Kada bi Hektor naumio da Ahileja dovede u domašaj trojanskih strijelaca, koji su to stalno dovikivali Hektoru, Ahilej bi ga potisnuo prema ahejskim redovima i pri tom prijetio ahejskim strijelcima da će ubiti onoga koji pokuša pogoditi Hektora, naime, Ahilej je sam želio osvetiti Patrokla.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...