Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 08.09.2005.

Mitološki ratnici i junaci

Bog rijeke Skamandar, Ksant, našao se uvrijeđen i pozvao je Asteropeja, unuka riječnog boga Eaka, neka ukroti Ahileja. Međutim, Ahilej u bijesu ubija i Asteropeja i baca i njega u rijeku. Bog Ksan tada bijesno poviče na Ahileja da prestane s ubijanjem i bacanjem mrtvih tijela u njegove vode, jer mu ista priječe slobodan tok do mora. Ahilej ga nije poslušao i nastavio je sa svojim ubijanjem. No, bogu Ksantu sada prekipi, pa on uzburka vode Skamandara i u velikim valovima se izliju vode Skamandara, te dohvate Ahileja. Ahilej se uspio uhvatiti za jedan brijest, ali su vode ubrzo podrovale korijenje brijesta i Ahileja uhvate pobjesnjeli virovi Skamandara. 'Zeuse, zar se moram utopiti poput pastira, a Sudbina mi je namijenila junačku slavu i smrt?!' Zeus je čuo Ahileja, a znao je da ni on sam ne smije izazivati sudbinu, pa Ahileja osnaži toliko da se izvuče iz vode. No, gnjevan Ksant u pomoć sada pozove brata svoga Simoisa boga potoka i blata. Prema Ahileju sada se valjalo silno blato koje je prijetilo da ga proguta. Sada Ahileju u pomoć priteče Hera. Ona zapovjedi Hefestu da ukroti rijeku i blato, a Hefest u rijeku baci božansku jarosnu vatru. Vatra zapali drveće i trstiku, te voda Skamandera stane ključati. (Ovo se u mitologiji dešava vrlo rijetko, ali nije isključivo – vatra je pobijedila vodu!) Hefest je pristao ugasiti vatru tek kada mu se Simois obvezao da više neće nikada pomoći Trojancima. (Poradi toga je i izgorjela Troja, voda nije mogla ugasiti vatru, jer je Simois obećao Hefestu da više nikada neće pomoći Trojancima)

Borba bogova na zaravni Troje (poseban Athumanunhov privitak)

Bitka koja se razbuktala na zaravni oko grada Troje bjesnila je podjednako među ljudima, bogovima i elementima. Od bitke koja se zapodjenula na zaravni Troje najžešća (od nje je cijela Zemlja podrhtavala, a zrak je drhtao od njihovih pokliča) je ipak bila ona između bogova. Atena je u bitki ranila Aresa i time ga je izbacila iz daljnje bitke, (razum i mudrost koji su oličenje Atene, nadvladao je ratnu jarost i svirepost koji su oličenje Aresa – po Athumanunhu), Posejdon je stao ispred Apolona i izazvao ga na otvoreni dvoboj, dakako, Apolon je morao ustuknuti pred Zemljotrescom i gospodarom Mora, Hera je otela Artemidi strijele, te ih razbacala iz tobolca, ranjena je bila i Afrodita (nema mjesta ljubavi i ljepoti koji su oličenje Afrodite na bojnom polju – po Athumanunhu). Nakon tih opasnih sukoba, Zeus, koji je sve to gledao s planina Ida, uplašio se i povukao sve bogove iz bitke. Na razbojištu (po Athumanunhu to više nije bilo nalik bojištu) ostalo je tisuće mrtvih i desetak tisuća živih ljudi koji su nastavili krvavu bitku.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...