Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 19.08.2005.

Egipatska mitologija

Božansko stvaranje čovjeka u egipatskoj mitologiji

Stvaranje čovjeka u drevnoj je egipatskoj mitologiji opisano na više načina. Jedna od verzija kazuje da su ljudi nastali od suza Raovih, a bogovi od krvi njegove, pa tako svi vuku podrijetlo od Sunca. Po drugoj verziji božanski kreator bog Khnum čovjeka je stvorio na svom lončarskom kolu oblikovao mu dušu (ka) koja je pretvorbom sišla u oblikovano ljudsko tijelo, a pri tomu je zadržala vezu s bogovima (sve dok je čovjek pravedan), božica Izida čovjeku je darovala srce (ab) koje ga je upućivalo na vezu s bogovima (opet sve kada je pravedan). Treća pak verzija kazuje da je u početku postojalo 'zlatno doba' koje je bilo 'prvobitno vrijeme' kada na zemlji vladaju samo bogovi. U tom je dobu bilo sve idealno i baš su se tu zbili događaji koje drevni Egipćani kasnije opisuju u svojoj mitologiji, a koji su za njih zapravo konstitucije postojećeg stanja Svijeta. Primjerice, čovjekova smrtnost i besmrtnost bogova dolazi od ubojstva Ozirisa pravednog, kojeg je ubio vlastiti brat Set, veličanstveni ratnik s pramca 'barke od milijun godine' (Athumanunhu još ni danas nije poznat trenutak kada je to taj veličanstveni ratnik zastranio, da li je to bila zavist što je otac Geb vlast ostavio Ozirisu, ili je to možda ljubomora na vlastitog brata jer ga potajno ljubi i obožava Neftida žena Setova) No, Oziris je uskrsnuo i postao je vladar Amenteta (Svijet mrtvih). Dakle, time je određena čovjekova sudbina i njegov boravak u vječnosti nakon smrti, ali istodobno i nužna obnova života. Zanimljivo je da je jedino Oziris zadržao popularnost tijekom sva tri milenija egipatske povijesti. Dok su drugi bogovi i božice zamjenjivi, ili vremenom mijenjaju imena i oblike (Ra, Amun, Aton, Iusaset, Hator, Izida …), te imaju konkurencije, Oziris je uvijek Oziris, kako na početku 6. dinastije tako i na završetku ptolomejske dinastije. Upravo pred Ozirisa svi moraju jednom doći (faraon i seljak, muškarac i žena, ratnik i umjetnik, svećenik i pisar…) Iako je Ozirisova riječ posljednja, on nikada u ikonografiji drevnih Egipćana nije prikazan kao zastrašujući bog gnjeva i kazne, on je uvijek blag i produhovljen, a Athumanunhu se poima poput Krista koji je također rođen kao čovjek, u svojim mukama dijeli sudbinu običnog čovjeka i na kraju je mučki ubijen, da bi kasnije bio sudac mrtvima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...