Božansko stvaranje čovjeka u egipatskoj mitologiji
Stvaranje čovjeka u drevnoj je egipatskoj mitologiji opisano na više načina. Jedna od verzija kazuje da su ljudi nastali od suza Raovih, a bogovi od krvi njegove, pa tako svi vuku podrijetlo od Sunca. Po drugoj verziji božanski kreator bog Khnum čovjeka je stvorio na svom lončarskom kolu oblikovao mu dušu (ka) koja je pretvorbom sišla u oblikovano ljudsko tijelo, a pri tomu je zadržala vezu s bogovima (sve dok je čovjek pravedan), božica Izida čovjeku je darovala srce (ab) koje ga je upućivalo na vezu s bogovima (opet sve kada je pravedan). Treća pak verzija kazuje da je u početku postojalo 'zlatno doba' koje je bilo 'prvobitno vrijeme' kada na zemlji vladaju samo bogovi. U tom je dobu bilo sve idealno i baš su se tu zbili događaji koje drevni Egipćani kasnije opisuju u svojoj mitologiji, a koji su za njih zapravo konstitucije postojećeg stanja Svijeta. Primjerice, čovjekova smrtnost i besmrtnost bogova dolazi od ubojstva Ozirisa pravednog, kojeg je ubio vlastiti brat Set, veličanstveni ratnik s pramca 'barke od milijun godine' (Athumanunhu još ni danas nije poznat trenutak kada je to taj veličanstveni ratnik zastranio, da li je to bila zavist što je otac Geb vlast ostavio Ozirisu, ili je to možda ljubomora na vlastitog brata jer ga potajno ljubi i obožava Neftida žena Setova) No, Oziris je uskrsnuo i postao je vladar Amenteta (Svijet mrtvih). Dakle, time je određena čovjekova sudbina i njegov boravak u vječnosti nakon smrti, ali istodobno i nužna obnova života. Zanimljivo je da je jedino Oziris zadržao popularnost tijekom sva tri milenija egipatske povijesti. Dok su drugi bogovi i božice zamjenjivi, ili vremenom mijenjaju imena i oblike (Ra, Amun, Aton, Iusaset, Hator, Izida …), te imaju konkurencije, Oziris je uvijek Oziris, kako na početku 6. dinastije tako i na završetku ptolomejske dinastije. Upravo pred Ozirisa svi moraju jednom doći (faraon i seljak, muškarac i žena, ratnik i umjetnik, svećenik i pisar…) Iako je Ozirisova riječ posljednja, on nikada u ikonografiji drevnih Egipćana nije prikazan kao zastrašujući bog gnjeva i kazne, on je uvijek blag i produhovljen, a Athumanunhu se poima poput Krista koji je također rođen kao čovjek, u svojim mukama dijeli sudbinu običnog čovjeka i na kraju je mučki ubijen, da bi kasnije bio sudac mrtvima.
Post je objavljen 19.08.2005. u 20:51 sati.