Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 18.08.2005.

Egipatska mitologija

Svjetonazori u egipatskoj mitologiji

Naš današnji Svijet okrenut je prema budućnosti i temelji se (barem u onoj optimističnoj varijanti) na vjerovanju da će razvojem naše Civilizacije doći do određenog napretka koji će možda omogućiti humaniji Svijet. Ako našu Civilizaciju temeljimo na kršćanstvu onda naše Vrijeme teče linearno, a početak našega Duha počinje s Kristovim rođenjem. Dakle, time je zatvoreno razdoblje Staroga Svijeta i njegove nasljednice Antike. Dok se u našem poimanju Vremena nikada ništa ne može opetovati (ni stanje Svijeta, ni ljudski život, ni samo Kristovo rođenje) drevni su Egipćani poimanje Vremena (povijesti) drukčije promatrali. Vrijeme su promatrali kao ciklični (spiralni) tijek koji u svakom trenutku omogućuje obnovu Svijeta, života, pa i same povijesti koja je kod drevnih Egipćana zapravo opetovanje mitskih arhetipova na različitim Vremenskim nivoima. Za drevne su Egipćane dakle Prostor i Vrijeme samo privremeno stanje koje je nastalo razdvajanjem Neba (Nut) i Zemlje (Geb). Taj trenutak drevni su Egipćani zabilježili kao vječnost (Heh), odnosno kao 'milijun godina' i to su vrlo često prikazivali u svojim ikonografijama. O čemu Vam to kazuje Athumanunh? Kazuje vam o drevnom mitu drevnih Egipćana u kojem su boga Zemlje Geba i božicu Neba Nut, u njihovom spolnom činu, (…toliko su tijesno priljubljeni bili da između njih ništa nije postojalo, a Nut ni svoju djecu roditi nije mogla …) razdvojili bog Šu (Zrak, otac Geba i Nut) uz svesrdnu pomoć boga Heh (Vječnost). Dakle, kada se bogovi Šu i Heh umore (ostare), Geb i Nut ponovno će se spojiti, a Svijet će se vratiti u stanje prvobitnog kaosa u kojem neće biti ni bogova ni ljudi, no, ostat će Nun koji će se opet izdići iz prvobitnog kaosa i sve se ponovno ponavlja.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...