Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 25.06.2005.

Dolina Nasce

Drevni zapisi u dolini Nasce

U pustinjskim ravnicama i visoravnima Perua život je oduvijek bio težak i surov. Prve ljudske naseobine, kao i današnja sela i gradovi gotovo da su se prilijepili za obalu i uz nekoliko obala rijeka koje teku u uskim riječnim dolinama kojima voda, s padina zapadnih Anda, teče samo nekoliko mjeseci tijekom godine. Tu danas obitava nekoliko tisuća stanovnika koji se bave oskudnom poljoprivredom, ribolovom i prodajom unikatnih umjetničkih tvorevina koje prodaju znatiželjnim turistima. Ipak to je priobalno područje oko doline Nasce naseljeno od najranijeg ljudskog doba što potvrđuju arheološki nalazi koji datiraju u daleku 2500 godinu prije Krista. Daleko od tih obala u pustinjskim visoravnima mogu se vidjeti na tisuće crta nacrtanih ljudskom rukom u kamenitom tlu. Sigurno je da te crte nisu neki drevni putovi jer vode niotkuda i nikamo, ali sigurno je i da nisu napravljene nasumice i bez neke određene veze jer ako se stoji na pravoj polaznoj točki lako se mogu vidjeti i motriti sve crte koje se zrakasto prostiru u određenim smjerovima i tvore neki određeni crtež. Pomnijim proučavanjem došlo se do zaključaka da mnoge od tih crta ukazuju mjesta izlaska i zalaska, te kretanje Sunca, prema solsticijima (najduži i najkraći dan u godini), pa onda prema ekvinocijima (dani kada noć i dan traju podjednako dugo). Druge crte izgleda da opet ukazuju na položaj Zvijezda ili Planeta koje su drevnim graditeljima bile značajne i važne. Karakteristično je da su sve polazne točke smještene na prirodnim ili umjetno podignutim brežuljcima ili naslagama kamenja. Izgleda da su to drevne promatračnice (opservatoriji) ili možda hramovi koji su služili drevnim graditeljima tih crta za neki religijski ritual. Dalje se jasno mogu razaznati, na isti način građene, očišćene površine u oblicima geometrijskih likova kao što su trokut, četverokut ili trapezoid, a ti likovi najvjerojatnije služili su za orijentire prema određenim Zvijezdama. Tijekom mjeseca studenog iznad tih zagonetnih crta i crteža jasno se vidi zviježđe Velikog Medvjeda, a u tom mjesecu, na tom području počinju sezone poplava nakon kojih je moguće početi poljoprivredne radove. Osim toga tu se još mogu pronaći divovski crteži (najveći i do 150 m) koji predstavljaju životinje kao pauk, ptica, majmun, zmija, ribe, ali i biljke, ljude, te razne spirale. Pozornijim motrenjem, opet s posebno odabranih povišenih mjesta, vidljivo je da su svi ti crteži međusobno povezani crtama koje označavaju dane solsticija i ekvinocija. Još jedna od osobitosti tih crteža je što su načinjeni iz jednog poteza. Dakle, postoji polazna točka iz koje kreće crta koja završava u istoj točki, ali nikad na presijeca ili križa već izrađenu crtu, već zavija sve dok se ne završi željeni crtež. Takvi putovi koji počinju i završavaju u istom mjestu, a pri tom tvore simbolični lik karakteristični su za mnoge drevne religijske ceremonije i rituale. Vrlo interesantno i impresivno za vidjeti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...