Drevni zapisi u dolini Nasce
U pustinjskim ravnicama i visoravnima Perua život je oduvijek bio težak i surov. Prve ljudske naseobine, kao i današnja sela i gradovi gotovo da su se prilijepili za obalu i uz nekoliko obala rijeka koje teku u uskim riječnim dolinama kojima voda, s padina zapadnih Anda, teče samo nekoliko mjeseci tijekom godine. Tu danas obitava nekoliko tisuća stanovnika koji se bave oskudnom poljoprivredom, ribolovom i prodajom unikatnih umjetničkih tvorevina koje prodaju znatiželjnim turistima. Ipak to je priobalno područje oko doline Nasce naseljeno od najranijeg ljudskog doba što potvrđuju arheološki nalazi koji datiraju u daleku 2500 godinu prije Krista. Daleko od tih obala u pustinjskim visoravnima mogu se vidjeti na tisuće crta nacrtanih ljudskom rukom u kamenitom tlu. Sigurno je da te crte nisu neki drevni putovi jer vode niotkuda i nikamo, ali sigurno je i da nisu napravljene nasumice i bez neke određene veze jer ako se stoji na pravoj polaznoj točki lako se mogu vidjeti i motriti sve crte koje se zrakasto prostiru u određenim smjerovima i tvore neki određeni crtež. Pomnijim proučavanjem došlo se do zaključaka da mnoge od tih crta ukazuju mjesta izlaska i zalaska, te kretanje Sunca, prema solsticijima (najduži i najkraći dan u godini), pa onda prema ekvinocijima (dani kada noć i dan traju podjednako dugo). Druge crte izgleda da opet ukazuju na položaj Zvijezda ili Planeta koje su drevnim graditeljima bile značajne i važne. Karakteristično je da su sve polazne točke smještene na prirodnim ili umjetno podignutim brežuljcima ili naslagama kamenja. Izgleda da su to drevne promatračnice (opservatoriji) ili možda hramovi koji su služili drevnim graditeljima tih crta za neki religijski ritual. Dalje se jasno mogu razaznati, na isti način građene, očišćene površine u oblicima geometrijskih likova kao što su trokut, četverokut ili trapezoid, a ti likovi najvjerojatnije služili su za orijentire prema određenim Zvijezdama. Tijekom mjeseca studenog iznad tih zagonetnih crta i crteža jasno se vidi zviježđe Velikog Medvjeda, a u tom mjesecu, na tom području počinju sezone poplava nakon kojih je moguće početi poljoprivredne radove. Osim toga tu se još mogu pronaći divovski crteži (najveći i do 150 m) koji predstavljaju životinje kao pauk, ptica, majmun, zmija, ribe, ali i biljke, ljude, te razne spirale. Pozornijim motrenjem, opet s posebno odabranih povišenih mjesta, vidljivo je da su svi ti crteži međusobno povezani crtama koje označavaju dane solsticija i ekvinocija. Još jedna od osobitosti tih crteža je što su načinjeni iz jednog poteza. Dakle, postoji polazna točka iz koje kreće crta koja završava u istoj točki, ali nikad na presijeca ili križa već izrađenu crtu, već zavija sve dok se ne završi željeni crtež. Takvi putovi koji počinju i završavaju u istom mjestu, a pri tom tvore simbolični lik karakteristični su za mnoge drevne religijske ceremonije i rituale. Vrlo interesantno i impresivno za vidjeti.
Post je objavljen 25.06.2005. u 21:12 sati.