Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 19.05.2005.

Mitologija naroda Sjeverne Amerike

Stvoritelj Zemlje i Kojot – bog obmane i nevolje

U mitologiji američkog naroda Maidu, čija je postojbina Kalifornija, kojot je lukavi i pogubni bog obmane i nevolje, bolesti i jada, a ponekad i smrti. Evo jedne priče iz mitologije Maidu naroda. Kada je Svijet još bio prekriven vodom, bog Stvoritelj Zemlje plutao je njezinom površinom, a pratio ga je prerijski vuk – kojot. Stvoritelj i Kojot bijaše prvi poglavice Maidu naroda. Stvoritelj odluči pjesmom dozvati Svijet u postojanje, pa je zapjevao: 'Neka Svijet bude dobar!' Kojot je tiho došapnuo: 'Neka ne bude!' Svakoj dobroj stvari koju je Stvoritelj pozvao u postojanje, Kojot je pozvao lošu. Tako pošto je Stvoritelj stvorio ljude i kazao: 'Kada umru neka se ponovno vrate u život!' Kojot je dodao: 'Zašto? Kada umru neka zauvijek ostanu mrtvi!' No, ubrzo se dogodi nešto na što Kojot nije predvidio. Naime, Stvoritelj je stvorio trstiku i šaš uz rijeku, a Kojot je stvorio zmije. Kojot je imao sina, dobrog i mirnog dječaka kojeg je silno volio. Jednog dana kada je Kojotov sin otišao na rijeku da zagrabi vodu, ugrizle su ga zmije, pa je dječak ubrzo umro. Kojot je bolno jauknuo: 'Što li sam to učinio? Povlačim sve što sam rekao!' Ponizno i usrdno je molio Stvoritelja da učini da dječak ponovno oživi, ali Stvoritelj je bio nemoćan, jer Kojotovo prokletstvo bilo je jače. Ljut i razočaran Kojot stane lutati Svijetom i činiti štetu i nevolju gdje god bi se pojavio. Stvoritelj se sada razljuti na Kojota, pa ovako zapovjedi ljudima: 'Ako negdje vidite Kojota slobodno ga ubijte, jer ja sam želio da Svijet bude dobar, ali on me je prevario!' Doskora ljudi okruže i natjeraju Kojota na jedan otok. Ljudi postave straže i zaprijete Kojotu: 'Ostani tu i crkni od gladi!' No, Kojot se pretvori u maglu i izmakne stražama ljudskim, te se dokopa čvrstog tla, a potom počne tako strašno zavijati da se ljudima naprosto kosa na glavi dizala. Dugo su ljudi pokušavali ubiti Kojota, ali nikako u tome nisu uspijevali, pa se oni ponovno obrate Stvoritelju za pomoć. Stvoritelj im poruči: 'Svi se ukrcajte u kanue, a ja ću na Zemlju poslati potop!' U posljednjem trenutku Kojot skoči u posljednji kanu prerušen i spasi se od potopa, a kad je Stvoritelj to vidio on odustane govoreći: 'Brate, odviše si lukav i moćan i ja te ne mogu ubiti. Ti si pobijedio!' Tako još i danas u tamnim noćima čuje se zavijanje Kojota, a njegova pojava izaziva nevolje gdje god se pojavi.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...