Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
utorak, 19.04.2005.
Rimska mitologija
Romul i Rem
Numitora, kralja Albe Longe, prognao je njegov nasilni brat Amulije zdušno se potrudivši da iza Numitora ne ostane nasljednik. Tako je Amulije primorao, Numitorovu jedinu kćer Reju Silviju da do kraja ostane djevica vestalinka i pokorno služi u hramu Veste – božice domaćeg ognjišta. No, opet se u ljudsku zlobu umiješaju bogovi. Ovaj puta to je rimski bog rata – Mars. On zavede smrtnicu Reju Silviju koja u odnosu s njim rodi dva sina blizanca. Kad je Amulije saznao što se zbilo, on dade pogubiti Reju Silviju, a braću blizance baci u rijeku Tiber. Rijeka je dječake izbacila na obalu gdje ih pronalazi vučica koja ih je dojila svojim mlijekom sve dok ih nije pronašao pastir Faustul, koji je dječake prihvatio kao vlastite sinove. Kad su dječaci odrasli, pastir Faustal ispričao im je istinu o njihovom ocu i o sudbini koja je zadesila njihovu majku. Romul i Rem ubili su Amulija i na prijestolje postavili svog djeda starog Numitora, a oni odluče na obali rijeke Tiber sagraditi grad. Kako postanu svjesni da samo jedan od njih može vladati, oni odluče potražiti znak bogova koji bi im pomogli u pitanju tok će od njih biti vladar grada. Braća se tako popnu na visoku goru ne bi li vidjeli znakove bogova. Rem ugleda šest orlova strvinara, a Romul ih vidje dvanaest, pa zaključi da su bogovi na njegovoj strani. Romul odluči položiti kamen temeljac za temelje grada, pa uzore brazdu kako bi označio mjesto gdje će graditi zidine grada. Rem mu se pak stane rugati, preskačući preko brazde, da će ovako preskakati i neprijatelji zidine Romulovog grada. Romula to razgnjevi, te on zada smrtni udarac bratu svome. Kad je sagradio grad, Romul se suoči s novim problemom. U gradu nije bilo građana, pa on odluči proglasiti svoj grad za sigurno utočište svih prebjega. Grad se ubrzo napučio raznim odmetnicima i ljudima izvan zakona koje je Romul spremno prihvatio za svoje sugrađane, ali opet se pojavio problem. Kakav je to grad u kojem nema žena? Opet Romul stane razmišljati, pa odluči organizirati sportske igre na koje pozove svoje susjede Sabinjane. Dok su se Sabinjani zabavljali u igrama, Romul i njegovi ljudi izvrše otmicu Sabinjanki. Ovo strašno uvrijedi Sabinjane, pa izbije otvoreni sukob, koji se pretvori u rat između Sabinjana i Rimljana. Rat su zaustavile same Sabinjanke koje su preklinjale svoje očeve, braću i muževe da ne ginu uzaludno, već će one same dragovoljno izabrati muževe podjednako među Sabinjanima i Rimljanima. No, Romul nije dugo uživao u svom zemaljskom vladanju nad gradom svojim. Pošto je ishodovao dozvolu od boga Jupitera, Mars, otac Romulov, spusti se u svojim bojnim kolima na zemlju i odveze Romula sina svojeg na Nebo. Romulovo tijelo živoga smrtnoga čovjeka raspline se u magličasto isparenje koje je bilo jasan znak da je Romul postao bog. Tako je sada s Neba Romul mogao promatrati uspon i pad velikog i vječnog grada Rima kojeg je sam utemeljio.
| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...