Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 09.04.2005.

Grčka mitologija

Pasifaja i bijeli bik

Kad je Minos zatražio od bogova poklon iz morskih je valova izronio krasni i snažan bik. Snaga i ljepota životinje dojmila je kralja Minosa, pa on nije imao srce tu lijepu životinju žrtvovati. Za žrtvu je odredio najsnažnijeg bika iz svoga stada. No, bogove to nije zadovoljilo, a ni odobrovoljilo. Zbog uvrede koju im je nanio bogovi su Minosu priredili strašnu osvetu. Božica Afrodita, božica ljubavi, probudi u Pasifaji, ženi Minosovoj, požudu i ljubav spram bika kojeg su Minosu poklonili bogovi. Pasifaja je bila užasnuta, ali nikako se nije mogla oduprijeti Afroditinoj moći. U to doba na dvoru kralja Minosa živio je i radio veliki mitski izumitelj Dedal. Očajna Pasifaja zatražila je pomoć od Dedala povjerivši mu svoju užasnu želju i potrebu. Dedal potajno načini šuplju drvenu kravu u koju bi se Pasifaja zavukla i tako skrivena provodila vrijeme sa svojim ljubavnikom. No, bogovi su bili još okrutniji, pa navedu sirotu Pasifaju da s bikom stupi u odnos. Iz tog odnosa s bikom Pasifaja rodi mitsko čudovište – pola čovjek pola bik. Bio je to strašni Minotaur. Očajan Minos zatražio je od proročišta savjet što mu je činiti. Proročice ga poduče kako da 'sramotu' sakrije lukavstvom. Tako je sada Minos od Dedala zatražio da mu izgradi labirint – zamršen splet zavojitih hodnika, neočekivanih okretišta i slijepih prolaza, iz kojih ni jedan čovjek nikada ne bi mogao pronaći izlaz. U središte labirinta Minos je smjestio Minotaura, a hranio ga je mladićima i djevojkama koje mu je morao slati grad Atena zato što je kralj Atene Egej skrivio smrt Minosova najstarija sina. Atena je dvaput platila strašan danak, a onda po treći put pojavio se mladić koji je dragovoljno pristao da bude žrtva Minotaura. Ime mu je bilo Tezej, a kako je on završio napišem neki drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...